Sport Centar

Legenda u Belgiji, zaboravljen u domovini: Edhem Šljivo – fudbalski majstor i borac bez mane

Postoje igrači koji su veoma cijenjeni i među najvećim rivalima i njihovim navijačima. Obično su to oni najborbeniji, sa viteškim manirima, koji ostavljaju posljednji atom snage na terenu. Kada su uz to i veliki fudbalski znalci - priča je potpuna.

Legenda u Belgiji, zaboravljen u domovini: Edhem Šljivo – fudbalski majstor i borac bez mane

Postoje igrači koji su veoma cijenjeni i među najvećim rivalima i njihovim navijačima. Obično su to oni najborbeniji, sa viteškim manirima, koji ostavljaju posljednji atom snage na terenu. Kada su uz to i veliki fudbalski znalci – priča je potpuna.

Upravo takav bio je legendarni Edhem Šljivo. Kada bi se jednog dana birao najbolji tim FK Sarajevo svih vremena, neizostavan u veznom redu bio bi popularni Etko. Neumorna radilica i majstor fudbala, koji svojim načinom igre nikog nije ostavljao ravnodušnim.

Rođen na Vratniku 1950. godine, još kao dječak počeo je “ganjati” loptu. Otac Muhamed bio je konobar, a majka Klaudija, porijeklom iz Ukrajine, bila je domaćica. Upoznali su se u Austriji, u tamošnjem logoru, krajem Drugog svjetskog rata. Ubrzo su se vjenčali i preselili u Sarajevo, gdje su i zasnovali porodicu.

Još kao dječaka, na jednom turniru osnovnih škola zapazili su ga emisari Sarajeva i tako je sve počelo. Nakon toga se priključio pionirskoj selekciji tima sa Koševa, gdje je prošao kompletnu omladinsku školu.

Iako je u međuvremenu završio automehaničarski zanat (kao i Safet Sušić op.a.), trenutak koji je uveliko odredio njegov životni put bio je čuveni meč Kupa šampiona između Sarajeva i Manchester Uniteda 1967. godine (0:0). Etko je bio među omladincima koji su skupljali lopte iza gola, a kao jedan od najtalentovanijih mladića imao je čast da prije početka utakmice preda cvijeće Bobyju Charltonu.

Jedan od najvećih fudbalskih asova tog vremena zagrlio je dječaka i zahvalio se na buketu, što je ostavio toliko snažan utisak na mlađahnog Šljivu, koji je od toga trenutka prema vlastitom priznanju bio potpuno predan fudbalu.

Samo godinu dana nakon toga, Šljivo je debitovao za prvi tim 20. oktobra 1968. godine, kada je Sarajevo na Koševu pobijedilo Proleter sa 2:0. Do kraja sezone skupio je 16 nastupa, a već od naredne sezone pa sve do odlaska sa Koševa 1978. godine bio je neizostavan prvotimac.

Edhem Šljivo - fksinfo.com

Bio je to period u kojem je postepeno došlo do osipanja prve šampionske generacije Sarajeva, pa je Šljivo vrlo brzo postao lider ekipe. Bordo timu nije najbolje išlo sedamdesetih godina, nekoliko sezona su vodili grčevitu borbu za opstanak, a 1972. godine ipak je osvojio jedan trofej – Ljetnu ligu šampiona (nezvanični turnir na kojem su učestvovali svi poslijeratni fudbalski šampioni Jugoslavije op.a.).

U početku karijere igrao je na mjestu desnog halfa, ali kada su 1973. godine na klupu Sarajeva sjeli Svetozar Vujović i Mirsad Fazlagić prekomandovan je bliže golu i od tada je počeo sve češće tresti mreže. Na Koševo je vrlo brzo stigao i Safet Sušić sa kojim je činio izvrstan tandem i koji je uz kapitena Šljivu nekoliko sezona igrački stasavao, prije nego je doživio vrhunac karijere.

Za njegove usluge tih godina interesovali su se Dinamo i Partizan, ali je ostao na Koševu i nekim ključnim pogocima pomogao je timu sa Koševa da zadrži prvoligaški status koji već u kontinuitetu do dana današnjeg traje 63 godine.

Od bordo dresa se ipak oprostio 1978. godine kada je nakon deset sezona u Sarajevu prešao u belgijski Liege. Prema podacima iz klupske monografije Bordo vremeplov, Edhem Šljivo je za Sarajevo odigrao 286 zvaničnih mečeva, uz 44 postignuta pogotka. Računajući nezvanične mečeve skupio je 437 utakmica i dao je 91 gol.

Uslijedila je blistava karijera u Belgiji gdje je nastupao tri godine, a kao najbolji fudbaler šampionata prešao je u francusku Nicu 1981. godine. Nakon odlične sezone na Azurnoj obali i SP 1982. godine u Španiji, gdje je uz Hajdukovog Ivana Gudelja bio jedan od rijetkih koji nisu razočarali, iste godine u Koln će ga dovesti čuveni Rinus Michels.

Otac totalnog fudbala i po mnogima najveći trener svih vremena, prepoznao je Etkov kvalitet i pridružio ga je klupskim zvijezdama kakve su bile Toni Schumacher, Pierre Littbarski, Klaus Allofs ili Klaus Fischer, u to vrijeme u drugoj najjačoj ligi Evrope. U stručnom štabu njemačkog kluba bio je i Šljivin trener iz Liegea, legendarni as Vojvodine Silvester Takač, koji je odlično bio upoznat sa kvalitetama tada već 32-godišnjeg veznjaka.

Sa Jarčevima je Šljivo u prvoj sezoni osvojio Kup što je još uvijek posljednji trofej u historiji kluba, ali finalni meč protiv gradskog rivala Fortune iz Kolna (1:0) propustio je zbog trovanja hranom.

Iako je i narednu sezonu počeo u Kolnu, odlaskom Michelsa više nije bio u prvom planu, pa se na polovini prvenstva vratio se u Liege za koji je igrao još tri godine i gdje je zacementirao status legende belgijskog fudbala.

Uprkos poznim fudbalskim godinama i dalje je igrao na vrhunskom nivou, ali stravična saobraćajna nesreća 1986. godine definitivno je okončala bogatu karijeru i dalju fudbalsku priču Edhema Šljive. Iako je u planu imao da se bavi trenerskim pozivom, sudbina je tog 17. decembra htjela drugačije.

Nakon što je doživio prelom obje noge i dva vratna pršljena, ljekari su se danima borili za njegov život. Etko je tada dobio najvažniju životnu utakmicu, iako je ostao živ sa trajnim posljedicama.

Belgijanci su nakon toga pokazali koliko ga cijene. Uz podršku Fudbalskog saveza Belgije punih 27 godina održavao se najveći malonogometni turnir u Evropi koji je nosio ime Edhema Šljive. Na njemu su nastupale selekcije od pjetića do veterena, a okupljao je preko 450 ekipa i 5.600 igrača.

Prve fudbalske korake na Šljivinom turniru napravile su i zvijezde kao što su Axel Witsel, Daniel Van Buyten ili Thomas Meunier, a 2017. godine turnir je zbog problema sa sponzorima i partnerima prestao da se održava.

Ipak, Etko još uvijek nije zaboravljen u Belgiji. Ukazana mu je još jedna velika čast 2017. godine kada je izabran u Kuću slavnih Liegea, a navijači koji su glasali, najviše glasova dali su nezaboravnom asu koji je odigrao 195 ligaških utakmica i postigao 47 golova za belgijski klub.

U Belgiji je napisana i knjiga na francuskom jeziku o Edhemu Šljivi pod nazivom Moj život, koja sadrži sve bitne pojedninosti iz karijere nekada sjajnog igrača.

Reprezentacija Jugoslavije posebna je priča u Šljivinoj karijeri, jer Etko nikada nije krio žal što nije ranije i više nastupao u nacionalnoj selekciji.

Iako je u dresu Sarajeva godinama igrao u reprezentativnoj formi i bio jedan od najboljih fudbalera u prvenstvu, tadašnji selektori Ante Mladinić i Miljan Miljanić neopravdano su ga zapostavljali. Zajedno sa Josipom Bukalom bio je na širem spisku za SP 1974. godine u Njemačkoj, ali su obojica bili preokobrojni po mišljenju selektorske komisije na čelu sa popularnim Čičom (Miljanić op.a.). U plavom dresu debitovao je tek 1976., a njegov uspon zaustavilo je služenje vojnog roka naredne godine.

Konačno, tek odlaskom u inostranstvo i u kasnim igračkim godinama Miljanić mu je ukazao povjerenje u kvalifikacijama za SP u Španiji. Šljivo je odigrao izvanredne kvalifikacije, ali i grupnu fazu Mundijala, gdje je po općoj ocjeni bio najbolji igrač.

Zanimljiva je priča iz kvalifikacija za pomenuto SP kada je Jugoslavija dočekala Grčku u Splitu (5:1). Liege nije želio pustiti Šljivu da nastupi, ali on je samovoljno otišao na pripreme reprezentacije. I upravo tad odigrao je jednu od najboljih utakmica u karijeri, postigavši fenomenalan pogodak koji se i danas pamti.

Belgijski mediji su na naslovnicama glorifikovali sjajnu partiju fudbalera Liegea, pa je gazda kluba Jules George, zadovoljan što se Liege spominje u tom kontekstu, poništio već izrečenu kaznu od 50.000 franaka zbog neposluha. Za Jugoslaviju je odigrao 12 utakmica i postigao je dva gola.

Etko već decenijama živi u Belgiji, u Liježu, kao vlasnik restorana Osmica koji je dobio ime po broju na dresu koji je najčešće nosio tokom karijere. Društvo mu često prave Sead Sušić i Cvijan Milošević koji su također nastanjeni u tom belgijskom gradu, a u njegovom kafiću okupljaju se brojni Bosanci i Hercegovci.

Iako je već odavno napustio rodno Sarajevo, grad na Miljacki nikada nije otišao iz njega. Lijež je baš kao i prijestolnica BiH okružen brdima i rijekama. Podsjeća na Šeher. U teškom stanju nakon nesreće, odvojen od domovine koja je prolazila kroz ratni pakao, nije bilo lako održati volju za životom. Ipak, Etkov sportski duh i podrška supruge Jasne i kćerki Alme i Tee, mnogo su pomogli legendarnom fudbalera tokom svih ovih godina.

Edhem Šljivo bio je fudbaler koji bi i u modernom fudbalu zauzimao istaknuto mjesto, možda čak i u samom vrhu, s obzirom na zahtjeve današnje igre i njegove igračke karakteristike. Bio je poznat kao velika radilica. Marljivo je trenirao, čak i kada su drugi odmarali, a na terenu je trčao kao “navijen”.

Veznjak prefinjene tehnike, odličnog udarca, posebno je bio čuven po svojim lažnjacima kojima je protivnike dovodio do ludila, a publiku dizao na noge. Njegove dijagonalne lopte imale su oči, a lucidnim zadnjim pasom hranio je napadače. Tehnički je posjedovao sve kvalitete i kao bonus, na terenu, bio je vođa, naoružan besprijekornim fudbalskim umom.

Njegovi savremenici i brojni svjedoci tog vremena skloni su tvrdnji da je u raskoši fudbalskog znanja i talenta, Edhem Šljivo uz Safeta Sušića najbolji igrač svih vremena FK Sarajevo i jedan od najboljih u historiji bh. fudbala.

“Moj idol je oduvijek bio Asim Ferhatović Hase, ali čisto ‘sumnjam’ da sam ukrao nešto njegovo. Možda slično njemu gradim loptu – teško mi je oduzeti, kao i njemu, iako sam isključivo vezni igrač. Hase je bio slobodniji, mogao je da igra kako hoće, davao je golove iz svih pozicija, uživao je u fudbalu”, govorio je skromno Šljivo, koji je van terena bio poznat kao druželjubiva osoba, uvijek spreman za šalu.

Danas je Etko gotovo zaboravljen u domovini. Kako od NSBiH, tako i od svog FK Sarajevo. Rijetko ko ga se sjeti, ali on živi od sjećanja i uspomena koje većina drugih može samo sanjati. Snovi iz djetinjstva dječaka iz Sarajeva su ispunjeni. Sve što je doživio kroz fudbal nije zaboravio i to mu je davalo snagu u teškim trenucima, kada se sudbina okrutno poigrala s njim.

Kralja fudbala Peléa upoznao je tokom turneje sa Sarajevom u Kolumbiji 1971. godine. Taj trenutak ovjekovječio je zajedničkom fotografijom, a 1983. godine na Nou Campu u prijateljskoj utakmici Kolna i Barcelone igrao je i protiv Malog zelenog – Diega Maradone. Vodio ga je i najveći fudbalski stručnjak 20. stoljeća Rinus Michels, a u njegovoj glavi još uvijek odzvanja i “thank you” Sir Bobya Charltona

edhem sljivofksarajevokolnliege
KOMENTARI

KOMENTARI

COVID-19
Gost

Sjajan tekst, sve lijepo rečeno. Malo iz kluba da se zapitaju za ovakav odnos prema istinskoj legendi.

Chisty Walton
Gost

Trebate li zajam? Jeste li tražili gdje dobiti zajam? Jeste li pokušavali dobiti bilo koju vrstu zajma? onda se prijavite sada na? (christywalton355@gmail.com) ako želite dobiti pristupačan zajam. Zajam se ovdje nudi po vrlo niskoj kamatnoj stopi od 2%. Kontaktirajte nas ako vas zanima.

wpDiscuz