Sport Centar

Kako je Delibašić pobijedio SSSR: Na današnji dan prije 50 godina rođen je mit o Kinđetu

Imao je natprirodni talent i eleganciju. Svaki njegov potez na terenu činio se toliko lakim, toliko prirodnim da je izgledalo kao da na Zemlji nema ništa lakše od zabijanja koševa, driblinga ili dobrog dodavanja, tako je doajen "košarkaškog novinarstva" Vladimir Stanković na sajtu Eurolige opisao najboljeg bh. sportistu svih vremena Mirzu Delibašića.

Kako je Delibašić pobijedio SSSR: Na današnji dan prije 50 godina rođen je mit o Kinđetu
FOTO: Milan Miličević i Mirza Delibašić, reprezentativni drugovi i cimeri, kasnije kao rivali na utakmici Kvcarnera i Bosne

Imao je natprirodni talent i eleganciju. Svaki njegov potez na terenu činio se toliko lakim, toliko prirodnim da je izgledalo kao da na Zemlji nema ništa lakše od zabijanja koševa, driblinga ili dobrog dodavanja, tako je doajen “košarkaškog novinarstva” Vladimir Stanković na sajtu Eurolige opisao najboljeg bh. sportistu svih vremena Mirzu Delibašića.

Mnogo toga se zna o legendarnom Kinđetu, koji nas je napustio prije nepunih 20 godina. Bio je to jedini jugoslovenski košarkaš koji je osvojio klupske i reprezentativne titule prvaka svijeta i Evrope, čemu treba dodati olipijsko zlato u Moskvi 1980.

Malo je poznato da je mit o Kinđetu rođen na današnji dan prije tačno 50 godina! Mjesto radnje je Gorica, italijanski gradić na granici s tadašnjom Jugoslavijom. Gorica je sredinom jula 1971. godine bila domaćin prvog Evropskog prvenstva za kadete, a među 12 reprezentacija učesnica našla se i bivša Jugoslavija.

Plave je predvodio selektor Mirko Novosel, a ekipu su činili golobradi mladići, kasnije proslavljeni i trofejni jugoslovenski košarkaši Mirza Delibašić, Dragan Kićanović i Rajko Žižić. Tu su bili i budući solidni prvoligaški igrači Dragan Todorić, Željko Morel, Mirko Grgin i Milan Miličević, pa Predrag Tripković, Ante Zaloker, Marko Martinović, Zoran Biorac i Radmilo Lukovac.

A prva zvijezda ekipe bio je 17-godišnji Mirza Delibašić, igrač drugoligaša Slobode. Kuriozitet: I druga najveća zvijezda bio je “nižerazredni igrač”: Dragan Kićanović je nosio dres čačanskog Železničara. Riječanin Milan Miličević, tada treći najefikasniji igrač Plavih, nedavno se prisjetio sjajne ekipe i najboljeg među njima…

“Mirza i ja smo bili slični po shvaćanjima, bili smo recimo, malo nestašniji. Osim košarke smo malo voljeli i život te smo se od početka ‘kliknuli’. Na svim pripremama i turnirima smo bili cimeri. Bili smo tako jednom na pripremama u Zagrebu, pušili smo, a prsti su bili malo žuti. Na koncu priprema je trebalo potpisati putni nalog, bilo nas je strah da Novosel ne vidi takve prste pa smo ih trljali limunom i strugali o zid”, prisjetio se Miličević.

Reprezentacija Jugoslavije predtakmičenje je igrala u Grupi B, a takmičenje je počela 10. jula 1971. pobjedom nad SR Njemačkom 67:50, uz osam poena Delibašića. Uslijedio je trijumf nad Francuskom (85:64), u koji je Kinđe ugradio 12 poena. Meč protiv Švicarske (77:37) podsjećao je na trening, pa ne čudi što je selektor Novosel odmarao golobradog Tuzlaka.

Delibašić se vratio na parket 13. jula i postigao 21 poen u odlučujućoj utakmici i pobjedi za plasman u polufinale protiv Izraela (78:47), koga je predvodila buduća legenda Maccabija Miki Berkovich. Ostala je posljednja utakmica grupne faze, vrlo značajni susret protiv također neporaženog domaćina Italije (Villalta, Vecchiato) jer je meč odlučivao ko će u polufinalu izbjeći prvog favorita – reprezentaciju Sovjetskog Saveza.

Iako je Delibašić sa 17 poena, uz Kićanovića (19), bio najbolji igrač Plavih, nije mogao spriječiti poraz jugoslovenske reprezentacije (54:59). Tako je, umjesto protiv Španije (Corbalan, Margall, tragično preminuli Joan Filbà), selekcija Mirka Novosela u polufinalu morala na megdan SSSR-u.

Tog 16. jula 1971. godine dvorana u Gorici bila je prepuna jugoslovenskih navijača iz komšijske Nove Gorice u Sloveniji. Uz podršku s tribina Plavi su hrabro ušli u duel sa Sovjetima, no teško da bi mogli držati priključak bez Mirze Delibašića. Dok je “Zbornaja” imala trojicu raspoloženih igrača – Letonca Paulsa Rolisa, te Aleksandra Jonciarova i Aleksandra Kimonina – jedini koji im je parirao bio je Delibašić.

Na poluvremenu su Plavi imali poen prednosti (31:30), da bi i nastavak donio izjednačenu utakmicu. Ušlo se u dramatičnu završnicu u kojoj je Jugoslavija, zahvaljujući maestralnom Delibašiću, zabilježila pobjedu (67:65) i plasman u finale. Kinđe je završio meč sa 29 poena, kao ubjedljivo najefikasniji igrač na terenu, a najbliži saigrači po učinku bili su Kićanović i Miličević sa po 8 koševa. Na suprotnoj strani su najefikasniji bili Rolis i Jonciarov sa po 15 poena.

Kako je u drugom polufinalu Italija bila bolja od Španije 66:58, uslijedilo je još jedan duel Azzurra i Plavih, u finalu 17. jula 1971. Ovaj put su puleni selektora Mirka Novosela deklasirali domaćina i pobjedom 74:60 postali prvi evropski kadetski prvaci. Ostat će zapisano da je Mirza Delibašić turnir završio kao najbolji strijelac sa 103 poena. Tako je u italijanskom gradiću prije pola stoljeća rođena legenda o Kinđetu. Ostalo je historija…

Jugoslavija – SSSR 67:65

Gorica, 16. juli 1971. Palazzetto Dello Sport. Gledalaca 3.000. Polufinale Evropskog kadetskog prvenstva: Jugoslavija – SSSR 67:65 (31:30).

JUGOSLAVIJA: Todorić (6), Tripković, Zaloker (4), Kićanović (8), Martinović, Miličević (8), Biorac (5), Žižić, Delibašić (29), Morel (1), Lukovac, Grgin (6).

SSSR: Beškarev, Zazimov (2), Morozov (2), Bololutski (4), Karpov (4), Albin, Federinov (2), Rolis (15), Peiker (7), Jonciarov (15), Trifonov, Kimonin (14).

mirza delibasic
KOMENTARI

KOMENTARI