Sport Centar

Grčka drama, mostarski happy end: Velež je izronio za one što ga vole

Gotovo je. Ispadamo. To je većina nas koji smo navijali za prolazak Veleža u treće pretkolo Konferencijske lige, iskreno govoreći, pomislila kada je Petros Mantalos u osmoj minuti nadoknade (!) zatresao mrežu Rođenih.

Grčka drama, mostarski happy end: Velež je izronio za one što ga vole

Gotovo je. Ispadamo. To je većina nas koji smo navijali za prolazak Veleža u treće pretkolo Konferencijske lige, iskreno govoreći, pomislila kada je Petros Mantalos u osmoj minuti nadoknade (!) zatresao mrežu Rođenih.

Krenulo je nekontrolisano slavlje navijača AEK-a na stadionu Spyros Louis, bili su ubijeđeni da će u narednih pola sata produžetaka igrači njihovog omiljenog tima nokautirati grogiranog rivala i ipak opravdati ulogu favorita. Mi smo, pak, bili ubijeđeni da ćemo gledati izlizani scenarij, toliko puta viđen kroz historiju bh. fudbala.

Uvijek nam malo nedostaje, najčešće ostajemo žedni na korak do potoka.

Ali, to je Velež. Njegova priča je drugačija od većine ostalih bh. klubova. Karakter iskovan u brojnim nepravdama koje su ga zadesile. Kakve su sve oluje prošli Rođeni. Za knjigu u pet tomova.

Prognani s vlastitog stadiona odlukom politike, iako su, koje li ironije, oduvijek bili ekipa u kojoj nije bitno kako se ko zove. Klub mostarske raje. Običnog naroda, koji ga je pratio i bodrio kad je Velež bio na rezultatskom dnu, u nižem rangu, ali i finansijskom, pred gašenjem.

Bilo je puno trenutaka, poput onog sinoćnjeg u toploj atinskoj noći, kada je djelovalo da će Rođeni kapitulirati. Ali, to je Velež. Vrelina pakla Mostarcima ne može ništa. Ne mogu izgorjeti, sve vatre su već prošli.

Izgorio je AEK. Slavni grčki tim, višestruki državni prvak, mnogo bogatiji od Rođenih i sa puno zvučnijim imenima u kadru pokleknuo je pred klubom koji se digao iz najgore noćne more i došao Atinjanima na kućni prag da im zagorča život. Ko se iz takvog ambisa vrati, taj se bez borbe ne predaje.

Sreća prati hrabre? Nisam siguran koliko sreća ima veze s tim. Ovo je Velež debelo zaslužio. Odigrali su Mostarci na Spyros Louisu, ali i Grbavici, disciplinovano i organizovano, potpuno netipičino za jednu bh. ekipu. Nisu nasjedali na provokacije, ali su znali muški odgovoriti na svaku.

Kosmička je pravda da posljednji Veležov penal izvede Denis Zvonić. Il Capitano, rođeni Mostarac koji je s voljenim klubom prolazio godinama kroz vatru i led, vjerovatno je mislio da je najvažniji trenutak karijere već doživio, onaj kada su Rođeni osigurali povratak u Premijer ligu. Ili kad su izborili Evropu nakon 33 godine.

Ne. Ovo sinoć je bio taj trenutak. Kapiten je odapeo strijelu u srce Mordora, a zatim je Trebinjac Slaviša Bogdanović dokusurio neman iz grčkih mitova.

“Ja sam znao da će Bogdanović odbraniti penal. Poslije njihovog promašaja, odnosno Zvonićevog gola ja sam znao da mi idemo dalje i da će Bogdanović odbraniti”, kazao je Šemsudin Hasić, predsjednik Fudbalskog kluba Velež.

Ni sam Hasić ne može probrati prave riječi kako bi opisao emocije. Šta je sve prošao. On i neumorni klupski direktor Džemil Šoše iz živog blata su čupali klub, rudarski topili ogromni finansijski minus kako bi Velež, jednog dana, bio barem na pozitivnoj nuli.

Ni danas mostarski klub nije među onima s najvećim budžetom u Bosni i Hercegovini, vjerovatno ni u prvih pet. Ali tačno se zna šta ko radi. Sistem postoji. Kao i domaćinski odnos svih uposlenika kluba.

“Kod nas nisu velike plate, ali igrači znaju da će biti ispoštovani maksimalno i da plate ne kasne. U takvom ambijentu i meni kao treneru je lakše raditi, jer se ne moram baviti nekim drugim stvarima, već isključivo ekipom”, kazao mi je jednom prilikom Feđa Dudić.

Tvorac današnjeg sistema igre Veleža moderni je stručnjak, koji prati nogometne trendove, ali ujedno je i pedagog. Uvijek pronalazi nove načine da motiviše fudbalere, što nije nimalo lako. Zna kako svlačionica diše, bitan mu je psihološki profil svakog igrača. Veliki radnik koji se znanjem izborio za svoje mjesto pod suncem, jer bilo je skeptika kad je tek preuzimao kormilo Rođenih.

Dudić je bio autsajder koji je zajedno sa svojom ekipom rastao do ovoga što je Velež danas. Ponos Mostara, ponos države. Tim za koji smo sinoć navijali, od Bihaća do Neuma. Oni koji nisu, ne znaju šta su propustili. Jer, kako reče pokojni profesor Zdravko Grebo:

“Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala”.

denis zvonicfedja dudicfkvelezkonferencijska ligasemsudin hasicslavisa bogdanovic
KOMENTARI

KOMENTARI