Sport Centar

Gledao sam rađanje čuda: Pepeljuge evropske košarke će se vratiti da nas opet učine ponosnim

Želim se sjećati svega. I najsitnijeg detalja. Ovo je poput sna kojeg biste rado sačuvali u memoriji, da vam ne izvjetri iz glave tek tako nakon što se probudite.

Gledao sam rađanje čuda: Pepeljuge evropske košarke će se vratiti da nas opet učine ponosnim

Želim se sjećati svega. I najsitnijeg detalja. Ovo je poput sna kojeg biste rado sačuvali u memoriji, da vam ne izvjetri iz glave tek tako nakon što se probudite.

Jer sve je bilo poput bajke. Uostalom, bajkovit smo i nadimak dobili tamo, u Francuskoj i Španiji. Pepeljuge Eurobasketa.

Za mene lično, to je bilo više kao nevjerovatno putovanje stazom od žute cigle, košarkaška verzija Baumovog “Čarobnjaka iz Oza”. Ali mogu prihvatiti i verziju o Pepeljugi, pod uvjetom da se kočije u jednom trenutku ne pretvore u bundeve. Priča ove ženske reprezentacije BiH, čvrsto sam uvjeren, neće biti kratkog daha kao izlet siromašne djevojke na bal u kraljevskoj palati…

Našem čudu na Evropskom prvenstvu sam svjedočio iz neposredne blizine, bio sam media officer bh. nacionalnog tima. Možete pretpostaviti koliko mi to znači kao nekome ko više od dvije decenije, u ulozi novinara, prati košarkaške reprezentacije BiH. Privilegija u svakom smislu te riječi.

Rizikujući da budem proglašen subjektivnim, jer svi smo u ovoj reprezentaciji nakon Evropskog prvenstva na nivou familijarne povezanosti, moram naglasiti kako mi najveću čast ipak predstavlja činjenica da sam imao priliku provoditi vrijeme u društvu ljudskih gromada. Kako u samoj ekipi, tako i u staffu.

Zato i neću trošiti prostor s analizama utakmica, sve ste već vidjeli. Podatak o četiri pobjede iz šest mečeva i osvojeno peto mjesto na EP govori dovoljno. To je rezultat koji ostaje uklesan u historiju bh. košarke, potpuno zasluženo. Treba pričati o ljudima.

Razgovori o taktici, kvalitetima naših rivala na Eurobasketu i načinu na koji smo ih pobjeđivali neka ostanu među članovima stručnog štaba. Ogroman su broj sati u toplim strasburškim noćima, ukrašenim ubodima komaraca, posvetili tim stvarima.

Pogotovo selektor Goran Lojo, radoholik koji doručkuje, ruča i večera košarku. Pravi obrok često će preskočiti, nekad ga na nogama održava tek poneki snack, ali porcije rada i analize ne preskače. Spavanje? Ponekad i na to zaboravi. Osvane čovjek s laptopom u krilu, vjerovali ili ne. Zbog toga je, vjerovatno, istinski autoritet među košarkašicama, koje i same vide koliko predanosti ulaže u građenje rezultata.

Tim-menadžer Razija Mujanović sama sebe naziva najvećom babarogom reprezentacije. Status legende, potvrđen i ogromnim brojem oduševljenih simpatizera njenog lika i djela koji su je presretali na hodnicima dvorana u Stazburu i Valensiji, omogućava joj da svakome odbrusi ono što misli. Kad se pogleda šira slika, shvatite da je takva osoba zapravo neophodna svakoj našoj reprezentaciji – ona koja će stišavati euforiju te čak i u ubjedljivoj pobjedi tražiti greške koje treba ispraviti do naredne utakmice.

Lojini pomoćnici Armin Šećerović i Amir Aljiji akumulatori su pozitivne energije, ali i stručnjaci u vlastitim oblastima čiji doprinos također nije zanemariv. Kao što nije ni Nataše Savović Bašović, koja većinu članica reprezentacije poznaje još iz najmlađih kategorija i koja je, kao jedan od uposlenika KSBiH sa najdužim stažom, život posvetila ženskoj košarci.

Staff su upotpunjavale ljekarka Emina Smajić, zatim fizio-tim Dženana Damadžić i Amina Berbić. Samo one znaju koliko su napora uložile u održavanje zdravlja naših igračica.

Generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH Amer Čolan posebna je kategorija. Zaista atipičan funkcioner. Nije osoba koja će vlastitim problemima (a nema ih malo) opterećavati druge. Upravo suprotno. Učinio je sve što je mogao za ovu reprezentaciju, nabavljao ptičijeg mlijeka. Čak je zadnji dan boravka u Valensiji “oslobodio” ekipu iz balona, rezervisao novi hotel kako bi djevojke konačno imale slobodan dan nakon pobjede nad Švedskom i osvajanja petog mjesta u Evropi. Nagrada kojom su bile oduševljene.

Šlag na kraju. Zmajice. Dobre vile bh. košarke zapravo su sestre za koje sam nekad napisao kako se itekako znaju radovati zajedno, ali i zajedno plakati kada je najteže.

Hemiju imaju odavno, mnoge od njih poznaju se još iz tinejdžerkog doba. Prosto je nevjerovatno kako se u takav homogeni kolektiv uklopila Jonquel Jones. U ovom trenutku vjerovatno najbolja igračica svijeta, kojoj je potpuno nepravedno uskraćena titula najkorisnije košarkašice (MVP) Evropskog prvenstva, zavoljela je ekipu, kao i ostale djevojke nju.

Mother od Dragons dobila je nadimak na EP, prema protagonistici iz “Igre prijestolja”, ali znamo je kao našu Džej Džej (JJ). Možda i najveći profesionalac kojeg je autor ovih redova gledao na treninzima. Potpuno uključena u rad tima, spremna odgovoriti na svaki zahtjev stručnog štaba, ali i svježim idejama obogatiti određena taktička rješenja. Savjeti saigračicama od nje se podrazumjevaju.

Od Gorana Loje je tražila da je vrati u igru zadnji minut protiv Francuske, kada je selektor želio poštediti. Jonquel Jones osoba je izuzetne inteligencije na terenu i izvan njega, ali i puno većeg srca. I to je ono najvažnije što trebate znati o Džej Džej.

Šta da kažem o ostalim Zmajicama? Svaka zaslužuje barem nekoliko riječi.

Milica Deura primjer je kapitena. Nikolina Babić otkriće Evropskog prvenstva. Matea Tavić neustrašiva ratnica. Miljana Džombeta ima hrabrost lavice. Anđela i Nikolina Delić će poginuti na obje strane terena. Nikolina Džebo uporna do srži. Melisa Brčaninović jedna je od najomiljenijh među saigračicama. Iskusnu Irenu Vrančić povreda na startu EP je spriječila da bude jedan od bitnih faktora ove ekipe. Dragana Domuzin je najmlađa igračica u rosteru pred kojom je blistava karijera.

Tamara Kapor, Milina Mišeljić i Anđela Gligić nisu bile prijavljene za Eurobasket, ali cijelo vrijeme su predstavljale ogromnu podršku timu i svojim drugaricama.

Marica Gajić? Nikad nećemo saznati koliko daleko bismo mogli dobaciti na Evropskom prvenstvu da je bila potpuno zdrava…

Ali zato bismo mogli saznati koliko ženska reprezentacija BiH može u budućnosti. Kvalitet je neupitan. Karakter koji su djevojke pokazale, dijelom i onim brutalno iskrenim pismom licemjernim političarima, također je obećanje. Za nešto više. Nešto oko vrata, kako kaže kapitenka Deura.

Pepeljuge evropske košarke, budite sigurni, vratit će se po svoje cipelice i zaigrati na balu. Onom najvećem. Svjetskom.

amer colanamir aljijiandjela delicandjela gligicarmin secerovicdragana domuzineurobasket 2021goran lojoirena vrancicjonquel jonesmarica gajicmatea tavicmelisa brcaninovicmilica deuramilina miseljicmiljana dzombetanatasa savovic basovicnikolina babicnikolina delicnikolina dzeborazija mujanovictamara kapor
KOMENTARI

KOMENTARI