Sport Centar

Eksperiment uspio, bodovi izgubljeni: Bajević sada zna na koga (ne) treba računati u baražu

Odmah je priznao. Nakon sinoćnje utakmice protiv Poljske (1:2) na Bilinom polju, selektor nogometne reprezentacije BiH Dušan Bajević je kazao:

Eksperiment uspio, bodovi izgubljeni: Bajević sada zna na koga (ne) treba računati u baražu

Odmah je priznao. Nakon sinoćnje utakmice protiv Poljske (1:2) na Bilinom polju, selektor nogometne reprezentacije BiH Dušan Bajević je kazao:

„Ne možemo tražiti opravdanja za poraz u lošem terenu ili bilo čemu drugom. Poslije gola smo stali, izgubili fokus i gledali Poljake kako igraju. Ipak, kao što sam rekao i kad sam preuzimao reprezentaciju, i dalje vjerujem ovim igračima. Preuzimam krivicu za njihovo fudbalsko ponašanje“.

Malobrojni novinari na press-konferenciji u utrobi zeničkog stadiona prijatno su se iznenadili. Selektor je preuzeo dio krivice. To se nije moglo čuti od njegovih prethodnika. Igrači nisu ispoštovali dogovor, sudija nas pokrao, nismo imali sreće… To je jedan dio široke lepeze alibija Bajevićevih prethodnika.

Za razliku od njih, Mostarac je djelovao velik u porazu. Birao je oprezno prave riječi, gospodski je to sve izgledalo, nekako osvježavajuće za sve nas koji jednostavno nismo naviknuti da šef struke nacionalnog tima tek tako ogoli pred javnosti svoj komad odgovornosti.

Jedan kolega je to ponašanje i gard opisao na najjednostavniji mogući način, u tri riječi. Princ sa Neretve.

Vjerovatno niste očekivali da se u uvodu ovog teksta krije kompliment selektoru koji je serijom pogrešnih poteza doveo svoju ekipu do poraza, ali ovdje je jednostavno nešto drugačije u tom odnosu trenera i nekoga ko bi ga trebao sada izmlatiti otrovnim glagolima nakon razočaravajuće partije.

Drugačije, jer Bajević je svjesno ugalopirao u svoje greške. Želio je provesti eksperiment do kraja, pa makar ga to koštalo bodova u Ligi nacija. Kao što ga i jeste koštalo. I ne samo toga. Momentalno je nakon posljednjeg sudijskog zvižduka Cunyeta Cakira na Bilinom polju fasovao par debelih minusa kod javnosti, koja je nakon remija u Italiji (1:1) očekivala da Zmajevi zgaze na svom terenu nešto slabijeg takmaca od Azzurra.

I to je razumljivo. Izdanje u Firenci kod većine je izazvala divljenje. Dugo nismo gledali Zmajeve u takvom pakovanju. Disciplinovane, kompaktne, odgovorne, sa kakvom-takvom idejom u ofanzivnom segmentu… Bilo je i mana, dakako, protiv takvog rivala nije se ni mogla očekivati savršena partija. Ali, za naše standarde, utakmica kojom itekako možemo biti zadovoljni, ne samo u rezultatskom smislu.

Bajević i njegovi saradnici u stručnom štabu (koji, kako se čini, imaju veliki uticaj na odluke šefa) preko noći su zadobili ogromno povjerenje ljubitelja fudbala u BiH, da bi samo tri dana kasnije njihova prosudba bila dovedena u pitanje.

Sve je krenulo od startnih 11 protiv Poljaka, sastav bez perjanica (Džeko, Višća, Šehić) i pružanje prilike igračima za koje se smatralo da su na spisku tek reda radi izazvao je ogromno čuđenje. Sama igra je bila razočaravajuća.

Tek u prvih pola sata djelovali smo za nijansu bolji od Poljske, da bi se nakon pogotka Hajradinovića s bijele tačke (sumnjiv penal, ako ćemo iskreno) počeli gasiti. U najgorem trenutku, na samom finišu prvog poluvremena primamo pogodak iz prekida za 1:1.

Nakon odmora i ulaska Džeke i Višće, počeli smo opet stvarati šanse, ali puno više su ih kreirali gosti. Rastrčali su se Poljaci, s puno više uložene energije došli su i do vodstva od 1:2, a kasnije i pobjede.

Mnogo toga nije štimalo kod prizemljenih Zmajeva. Za početak, tu je hronični problem kondicije. Zar nemamo i mi igrače u vrhunskim ligama, treniraju li isto kao i poljski nogometaši u tim prvenstvima? Zašto se dešava da smo u kritičnim fazama od po 10-15 minuta kao ribe na suhom? Odgovor čekamo godinama, ciklusima, decenijama.

Zatim, bekovi BiH sinoć nisu postojali. Ćivić i Kvržić, dva stuba ulične rasvjete pored kojih su poljska krila djelovala poput najbržih tehničara planete, nisu znali dati ni upotrebljivi pas prema naprijed. Potpuno su podbacili.

Problem lijevog beka, srećom, možemo riješiti Seadom Kolašincem, ako ga nekako selektor uspije nagovoriti da proba igrati odbranu kao što to radi u Arsenalu.

Desni bek? Valjda nismo spali na to da nam isluženi veteran, koji je daleko od svojih najboljih dana, bude jedno od svega dva rješenja. Zasukati rukave, gospodo iz stručnog štaba, i tražiti. Barem talenta koji će na toj poziciji biti investicija za budućnost, a ne trpiti početničke greške 32-godišnjaka koji je zapravo veći dio karijere proveo na mjestu ofanzivnog krila.

Kvržić je tek jedan dio priče o igračima čija zvijezda polako tamni. Drugi primjer je Muhamed Bešić, trenutno daleko od onog fudbalera koji je partijama na Mundijalu u Brazilu „zaradio“ transfer u Everton.

Traženje rješenja za lijevo krilo, ako već nećemo igrati sa rombom u sredini, također mora postati jedan od prioriteta trusta mozgova reprezentacije BiH. Armin Hodžić može poslužiti, ali on nije taj čovjek.

Protok lopte u sredini je isto bolna tačka, ali vjerujemo da za taj problem već imamo najbolji mogući lijek. Zove se Miralem Pjanić, igra u Barceloni, uspješno distribuira pasove i ne izaziva nus-pojave.

Pjanić je idealan i da sada sa njim otvorimo vedrije teme. Nekoliko igrača smo dobili u ovim susretima na startu novog izdanja Lige nacija. Amir Hadžiahmetović, recimo. Traži loptu, spušta se po nju, rinta u srcu terena, ima više nego solidnu tehniku i dobar pregled igre. Ulaganje za budućnost.

Upravo kao i stameni mladi stoper Siniša Saničanin, dok je povremenim bljeskovima i Haris Hajradinović pokazao da može biti pristojna alternativa na nekoliko pozicija.

Da podvučemo crtu. Jesmo li danas pesimisti ili optimisti kada je u pitanju nogometna reprezentacija BiH? Stvari nikad nisu crne ili bijele, ovdje je zapravo pravo pitanje da li je Dušan Bajević dobio ono što je tražio u proteklim utakmicama protiv Italije i Poljske.

Eksperiment je, valjda, uspio. Selektor je želio vidjeti sa kakvim kadrom i karakterima raspolaže. Neke stvari su jasne kao dan, stoga i možemo reći da je tu pokus sa dvije različite postave i pristupa odradio svoje. Kod većine imena na aktuelnom spisku sada nema dilema, tačno se vidi na koga Princ sa Neretve treba računati. I koga prekržiti, da budemo brutalno iskreni.

Da li je žrtvovao previše da bi došao do tih spoznaja? Ako će neko plakati za bodovima u Ligi nacija, pogotovo na ovom nivou gdje smo u grupi sa tri selekcije iz Top 20 FIFA-ine liste, onda možda i jeste.

Ali, ukoliko ovo uspostavljanje dijagnoze u konačnici rezultira stvaranjem tima koji će BiH preko baraža odvesti do Evropskog prvenstva, jeftino smo prošli. Zato se nadajmo da Dušan Bajević zna šta radi.

amir hadziahmetovicdusan bajevicedin dzekoedin viscaeldar civicharis hajradinovicliga nacijamiralem pjanicsead kolasinacsinisa sanicaninzoran kvrzic
KOMENTARI

KOMENTARI

Namik a nije selektor
Gost

Trebo bi ti biti selektor, sta zna Bajevic….jedina KVAKA u reprezentaciji je KVRZIC..KAD ON IGRA,USERE NAM TOLIKO ODBRANU D ANAM S EI GOLMANU TRESU GACE OD NJEGOVIH”MAJSTORIJA”,a pored njega Bicakcic.Njega forsiraju u repki ali ja fakat ne znam zasto..momak je OSREDNJI IGRAC i imamo mnogo boljih u nasoj Premijer ligi.Ovoj repci treba i igrac a la Hasanovic iz Veleza….

Nedzad
Gost

pisac taman kao da je selektor selektora. Penal sumnjiv … taktika valja ne valja, stvarno je ovo drzava gdje svi misle da su pametniji od svakoga na bilo kojok poziciji

wpDiscuz