Sport Centar

Dvije trenerske istine: Dvolični derbi nije ponudio odgovore, servirao je probleme

Utakmice obavijene naljepnicom derbija obično ponude neke odgovore. Susreti sa posebnim nabojem pokažu kako koja ekipa stoji pod pritiskom, a s obzirom da se u derbijima uglavnom radi o obračunu sastava približno podjednakih kvaliteta - jasnije se iscrtaju konture njihovog potencijala.

Dvije trenerske istine: Dvolični derbi nije ponudio odgovore, servirao je probleme

Utakmice obavijene naljepnicom derbija obično ponude neke odgovore. Susreti sa posebnim nabojem pokažu kako koja ekipa stoji pod pritiskom, a s obzirom da se u derbijima uglavnom radi o obračunu sastava približno podjednakih kvaliteta – jasnije se iscrtaju konture njihovog potencijala.

No, sinoćnji sarajevski derbi na Koševu nije otklonio upitnike. Naprimjer, ako ste tražili potvrdu zbog čega Sarajevo ima najbolji napad Premijer lige BiH, niste je dočekali. Bordo tim zabio je tek jedan gol. I propisno se ispromašivao.

Isto se može reći da odbranu Željezničara, koja bi trebala da je najbolja u prvenstvu. Primili su taj pogodak, ali imali i žutih minuta u kojima je defanzivni red Plavih djelovao smušeno i konfuzno.

Dva različita poluvremena su spotlight priče o derbiju odigranom bez publike u srijedu navečer, 4. novembra 2020. Dva lica gradskih rivala poslije kojih nikome ništa, zapravo, nije jasno. Koliko zaista mogu ove ekipe? Nismo vidjeli krajnji domet nijedne, samo povremene bljeskove, a ustvari su isplivale mane. Što ustvari i nije tako loše. Ako želite biti bolji, ključna stvar je na vrijeme uspostaviti dijagnozu.

Da probamo biti što koncizniji i kraći u samom opisu utakmice na travnjaku stadiona Asim Ferhatović Hase. Sarajevo je imalo inicijativu u prvom poluvremenu, zatim povelo preko Amara Rahmanovića, koji je pospremio jedan “odbijanac” pored uspavanih Željinih defanzivaca.

Potom bordo tim, a naročito Haris Handžić, ne uspijeva dovršiti posao i pored tri-četiri više nego konkretne šanse. Metak se zaglavio u cijevi, što je na kraju domaćina koštalo bodova i stvaranja osjetnije razlike na tabeli ispred konkurenata.

Željezničar u drugom poluvremenu izlazi kao druga ekipa. Uspostavlja kontrolu na sredini, smanjuje dotad ogromnu razliku u posjedu lopte, napada i poravnava potezom Mehmeda Alispahića dostojnog Copa Libertadoresa. Na koncu još u nadoknadi ispušta priliku da preko Ivana Lendrića nokautira protivnika. Jedan-jedan.

Šta se zapravo desilo? Amar Osim je uradio nešto na poluvremenu, njegov kolega na bordo klupi Vinko Marinović nije uradio ništa. Obojica su podjednaki “krivci” za konačni ishod meča.

Željin strateg je, dakle, promijenio formaciju i uveo Samira Bekrića u drugom dijelu meča nakon što je opipao bolne tačke svog tima u prvih 45 minuta. Upravo se Bekrić pokazao kao čovjek neophodan za stabilizaciju veznog reda Plavih i Osimu bi vjerovatno trebalo čestitati na tom potezu da ne ostaje lebdjeti pitanje – zašto od početka nije izbacio postavu koja je igrala u drugom poluvremenu?

Mogao je pretpostaviti da Marinović neće odustati od svoje provjerene formacije i taktike. Ili je očekivao da će biti nešto drugačije? Možda bunker lidera prvenstvene tabele? I zato je na klupi ostavio veterana koji je prethodnog vikenda izabran u ideealni tim kola Premijer lige BiH? To zna samo Amar Osim. Kojem, opet, treba čestitati – jer bolje ikad nego nikad nešto promijeniti kad te ne ide.

Što nije uradio Vinko Marinović kad je mogao vidjeti da njegova ekipa gubi konce i ritam. Kasne izmjene u gustim trenucima očito su hronična boljka bordo trenera. Na kraju krajeva, napravio je tek dvije od mogućih pet, što također može biti predmet posebne analize.

Trener Sarajeva na raspolaganju praktično ima drugu ekipu koja bi u ovoj ligi vodila borbu za Evropu, tako da priča o tankoj klupi u njegovom slučaju ne šljaka kao validno opravdanje. Uostalom, aktuelni rezultati bordo tima upravo su još jedan argument u prilog snažnog igračkog kadra, pritom neopterećenog finansijskim problemima s kojima kubure druge ekipe.

Zašto ga Marinović ne koristi u punom volumenu kada se za tim ukaže potreba u tijesnim utakmicama?

Sve bi drugačije možda izgledalo da je odbijeni šut Velkoskog završio u mreži Želje umjesto u stativi, da je Handžić iskoristio jednu od svojih šansi, ali i da je Lendrić poentirao na zalasku meča. Ovako, dobili smo završetak kojim oba tima mogu biti podjednako zadovoljni i razočarani.

A da bismo saznali koliko zaista mogu, koliko su spremni popravljati vlastite mane, morat ćemo vjerovatno odgledati film do kraja. Pardon, sezonu. Rasplet u istoj zavisit će upravo od ovih ekipa.

amar osimfksarajevofkzeljeznicarvinko marinovic
KOMENTARI

KOMENTARI

Tarpi
Gost

Sestre mi,isto sam stvar sinoc pomislio za Vinka…Fakat mi je nejasan lik

wpDiscuz