Sport Centar

Bosnić i košarka blatnjavih čizama: Ne možeš uvijek pobijediti, ali ostavi dušu na parketu

Koliko god da te loše ide u napadu, uvijek možeš igrati dobru odbranu. Tu kovanicu sam prvi put čuo od Aleksandra Petrovića, ali prilično sam siguran da je i on zapravo nekoga citirao.

Bosnić i košarka blatnjavih čizama: Ne možeš uvijek pobijediti, ali ostavi dušu na parketu

Koliko god da te loše ide u napadu, uvijek možeš igrati dobru odbranu. Tu kovanicu sam prvi put čuo od Aleksandra Petrovića, ali prilično sam siguran da je i on zapravo nekoga citirao.

Aco je bio selektor Zmajeva na onom nesretnom Eurobasketu 2013 na kojem smo postali jedina košarkaška reprezentacija u historiji koja s tri pobjede nije ušla u drugi krug EP. Sedam godina kasnije, u njegovim selektorskim patikama je Vedran Bosnić.

I to nije jedina činjenica koja povezuje dva stručnjaka između kojih stoji velika generacijska razlika, već upravo rečenica s početka teksta.

Petrović jeste to izgovorio, ali zapravo nikad nije bio defanzivni specijalista (znao je reći – „sa šutem Mirze Teletovića živimo ili umiremo“). S druge strane, Bosnić je tu famoznu „dobru odbranu koja nadoknađuje mane u napadu“ zapravo pretvorio u modus operandi današnje košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Mladi stručnjak nije jučer ili prije mjesec dana shvatio s kakvim nacionalnim rosterom raspolaže. Njemu je to bilo jasno onog trenutka kada je prihvatao „poziv koji se ne odbija“ (njegove riječi) i preuzeo funkciju selektora BiH.

Nakon nekoliko okupljanja bilo mu je jasno i o kakvim karakterima se radi. I znao je da postoji samo jedan put. Težak, mukotrpan, ali jedini koji nas u ovom trenutku može odvesti na veliko takmičenje. Ovi momci mogu graditi taj put.

(Foto: Miroslav Petrović/FENA)

Sličan model primjenjuje u Monsu, klubu kojeg je uprkos skromnom budžetu doveo do najboljeg omjera u belgijskom prvenstvu (11-5). Bori se, pokrivaj, trči, skači, padaj, ustani,…

Možda previše rizikuje sa tim pristupom u modernoj košarci, koja „živi i umire od šuta“, ali Bosnić nije pao s Marsa. S velikim uspjehom je vodio Sodertalje Kings do brojnih trofeja na dalekom Sjeveru, sa reprezentacijom Švedske pobjeđivao Tursku, osvajao titule i u Švicarskoj sa Lionsima… Jeste mlad, ali već sada se ima čime pohvaliti. I, ako pitate ovog novinara, čeka ga budućnost u Euroligi.

I odmah da smo jasni – ne može svako igrati ni odbranu kakvu on traži. Ovi momci mogu. Reprezentativci i Vedran Bosnić su jednostavno kliknuli.

Okupio je slične sebi, kao neki primus inter pares, mladiće spremne slijediti njegovu ideju izvan granica bola, uzrokovanih suparničkim laktovima i hrvačkim zahvatima.

Najavu nove energije u našoj selekciji, s Bosnićem na čelu, vidjeli smo krajem kvalifikacija za Mundobasket prošle godine, a sada gledamo jasne konture njegovog plana.

Današnja reprezentacija BiH nije ekipa koja će umirati u ljepoti i eleganciji. To je tim koji protivnike odvlači u blato i mlati se do iznemoglosti. Ok, nije za svačiji stomak, pogotovo onih koji se baš i ne razumiju u košarku i koji ne znaju izvagati razlike u kvalitetu.

Samo takvi bi mogli, recimo, nešto zamjeriti Zmajevima nakon poraza od Grka (65:70) u krcatom Mejdanu. Možda je naše igrače upravo taj nestvarni navijački dekor, koji je čak impresionirao i grčkog selektora Thanasisa Skourtopoulosa, držao na vatri do sagorjevanja u želji („najbolja atmosfera u kojoj sam igrao, u životu“, kaže kapiten Halilović), ali izgubiti na jednu loptu protiv tako iskusnog takmaca nije nikakva sramota.

Većina gostujućih košarkaša došla je u Tuzlu sa bogatim iskustvom iz Eurolige. Grčki kapiten Mantzaris bio je klupski prvak Evrope, Larentzakis je dijelio svlačionicu sa Giannisom Antetokounmpom na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Kini… Koliko naših igrača se može pohvaliti takvim dometima?

Pa, opet, digli su se iz ponora, doveli utakmicu na rub žileta nakon što su prethodno bili u rupi od minus 15 poena razlike. Protiv Latvije je dizanje iz pepela urodilo pobjedom, za Grke je nedostajao taj milimetar mudrosti u onim trenucima kada je trebalo šutirati trojku umjesto krenuti na prodor u natrpani reket ili stati na kočnicu pred isprovociranim faulom.

Grci su nas dobili provjerenim trikovima i sitnim sudijskim podrezivanjima, ali ipak niko ne treba ni za čim žaliti. Samo bi košarkaški analfabet odbio jednu pobjedu iz ove prve dvije utakmice kvalifikacija za Eurobasket 2021.

Naravno, današnja reprezentacija BiH ima mana. O, itekako. Od slobodnih bacanja u Latviji (4-14) do očajnog procenta za tri poena protiv Grčke (3-17). Zaredaju se i najbanalnije greške pred kojima živci trpe. Ali…

“Ovi momci imaju fantastičan karakter. Oni hoće da igraju pod bolovima i tabletama… Mi ne tražimo nikakva opravdanja, to i ne spominjemo. Borimo se 40 minuta… Mnogo sam ponosan na njih”, reći će Bosnić.

A reći će vam nešto i ovaj novinar. Kada imate privilegiju više od dvije decenije pratiti košarkašku reprezentaciju BiH, to donosi mnoge frustracije, ali i puno više lijepih trenutaka. Donosi i neke prednosti. Naprimjer, ne može vam niko prepričavati događaje koji se zapravo nisu desili ili stvarati mitove o nazovi-zvijezdama koje izvode bijesne gliste na treninzima reprezentacije.

Kad ste cijelo vrijeme tu, znate koliko vrijedi kad Minja Milošević s otečenom rukom ubaci Grcima 18 poena, a Andrija Stipanović odustane od reprezentativne penzije da bi otplesao još jedan „posljednji ples“ u najdražem dresu.

Znate i da je onaj koji ostavi dušu na parketu zapravo uvijek pobjednik. Ali ne kada gleda semafor. Već vlastiti odraz u ogledalu.

andrija stipanovickvalifikacije za eurobasket 2021milan milosevicmiralem halilovicthanasis skourtopoulosvedran bosnic
KOMENTARI

KOMENTARI

Borba
Gost

Momcima skidam kapu,naravno da im niko nista ne moze zamjeriti.Samo nek tako nastave i sigurno idemo na Evropsko

wpDiscuz