Sport Centar

Boljeg na svijetu u ovom trenutku nema: Zmajev put Vedada Ibiševića ima samo jednu istinu

Nećemo pretjerati ako konstatujemo da je Vedad Ibišević trenutno jedna od najvećih fudbalskih zvijezda. Jeste tako. Njemačka Bundesliga je jedina od najvećih svjetskih liga koja se nastavila, a u dva kola odigrana od povratka na terene Vedo blista kao u najboljim danima.

Boljeg na svijetu u ovom trenutku nema: Zmajev put Vedada Ibiševića ima samo jednu istinu

Nećemo pretjerati ako konstatujemo da je Vedad Ibišević trenutno jedna od najvećih fudbalskih zvijezda. Jeste tako. Njemačka Bundesliga je jedina od najvećih svjetskih liga koja se nastavila, a u dva kola odigrana od povratka na terene Vedo blista kao u najboljim danima.

Njegova Hertha je dobila dva meča s gol razlikom 7:0 (3:0 Hoffenheim, 4:0 Union Berlin), a Ibišević je zabio dva gola i jednu asistenciju, te pokazao da itekako zaslužuje mjesto prvog napadača u berlinskom klubu. Ako je Hertha najprijatnije iznenađenje nastavka Bundeslige, Bundesliga trenutno najjača liga na svijetu, a Vedo junak Herthe, jasna je matematika po kojoj ga možemo smatrati trenutno planetarno najboljim fudbalerom. Nek’ se ljute i Ronaldo i Messi, ali tako je, i gotovo.

Za Vedada imam jednu zanimljivu storiju iz njegovih samih početaka, kojoj sam lično svjedočio, a evo ima čitavih 17 godina nisam je želio potencirati ni u svojim tekstovima, pa čak ni u razgovorima s prijateljima. Danas kada su o Vedi ispričane razne priče i kada se maltene zna sve o njegovom životu i karijeri, nekako osjećam da nije dovoljno spomenuto nekoliko imena koje su potpuno nesebično dale svoj mali doprinos u njegovom putu do istinske fudbalske legende Bosne i Hercegovine.

Bila je to 2003. godine, iz Njujorka me zvao prijatelj Elvir Koljenović, nekadašnji fudbaler Sarajeva koji je trebao biti u onoj ekipi koja je u ratu izašla iz BiH i otišla u Saudijsku Arabiju, ali agresori su ga zarobili i nije mogao otići sa ostalom bordo ekipom.

Kasnije je otišao u SAD, ali i dalje srcem bio konstatno uz svoju domovinu. Elem, zove mene Elvir i kaže:

“Zlaja, ima jedan momak u Americi, strašan je talenat, bit će bolji igrač od Zlatana Ibrahimovića. Postoji li šansa da nekom u Nogometnom savezu dam snimak na kojem zabija četiri gola za poluvrijeme, pa da možda dobije poziv za mladu reprezentaciju?“

Vedo je tada igrao za St. Louis, već je bio poznat u koledž fudbalu u Sjedinjenim Američkim Državama, ali kod nas još nisu znali za njega.

Elvir je dolazio te zime u Sarajevo i dogovorili smo se da odemo do NSBiH i damo im kasetu. Tako je i bilo.

Kako je moj rahmetli otac Sead radio prije rata u Večernjim novinama, a kolega mu je bio Ahmet Pašalić, koji je bio u Oslobođenju, tadašnjeg direktora reprezentacije znao sam još od prije rata, a i poslije jer sam i sam radio kao sportski novinar.

Najavio sam se kod Pašalića, Elvir i ja smo došli u njegovu kancelariju, bilo je to nekad pred samu Novu 2004. godinu. Elvir je rekao direktoru da ima jedan sjajan momak u Americi, da ima snimak na kojem on postiže četiri majstorska gola za poluvrijeme i da bi bilo super da ga pozove naša mlada reprezentacija, jer već sada je za njega zainteresirana američka selekcija.

Pašalić je tada nazvao selektora mlade reprezentacije Ibru Zukanovića, pustio ga na spikerfon i rekao mu sve ovo što mu je Elvir rekao. Zukanović je rekao da će ga pozvati odmah na narednu utakmicu protiv Makedonije. Tako je i bilo. Odigrao je protiv Makedonije, onda u drugom meču zabio gol, čini mi se Slovencima, i kasnije se ispisala njegova nevjerovatna fudbalska priča koja i danas traje.

Često sam slušao ili čitao kako se ljudi hvale kako su “izmislili” Vedada, iako znam da nisu ni čuli za njega do ovog razgovora s Pašalićem, ali skoro nikad nisam čuo da neko spomene Koljenovića. Razlog je što on nikada nije želio da od toga prave nekakvu reklamu sebi, uradio je samo ono što je patriotski i ljudski osjetio da treba uraditi.

Nagovorio sam nekako Elvira da za SCsport kaže detalje oko čitave ove priče. Nevoljko je pristao. Koljenović se vratio u Sarajevo, ovdje živi i radi, a i dalje je veliki fudbalski fanatik koji prati i našu, ali i sve moguće lige na svijetu.

“Pa, nema tu neke posebne misterije. Prvo moram spomenuti rahmetli Fadila Bradarića, koji je živio u St Louisu, i konstatno je pisao o Ibiševiću u novini naše dijaspore, Sabah. Pred moj polazak u Sarajevo Fadil me nazvao i zamolio me da se čujem s malim Ibiševićem koji ima pritiske da nastupi za američku reprezentaciju, a on želi samo da igra za BiH”, prisjeća se Elvir.

Malo kasnije nazvao ga je Vedad.

“Vedo mi je rekao da mu je na koledžu trener koji radi i za reprezentaciju SAD i da ga pritišću da igra za njih, te da bi mu poziv za bh. selekciju pomogao jer bi mogao da odbije Amerikance. Znači, moram naglasiti da je u korijenu svega bila velika Vedina želja da igra za BiH, mnogi drugi bi jedva čekali priliku da uzmu ponudu SAD, ali on je imao samo jednu želju, da igra za nas. Rekao je da će mi poslati snimak, a ja sam mu obećao da ću taj snimak dostaviti do ljudi u Savezu. Tako je i bilo. Nakon što smo došao u Sarajevo i nakon što smo predali snimak direktoru Pašaliću, nazvao sam Vedu, rekao mu, on se zahvalio i to je to. Srećom po sve nas, postao je velika zvijezda, a generacije će pamtiti da je baš Vedo bio strijelac prvog pogotka za BiH na Svjetskim prvenstvima”, govori Koljenović.

Iako se njegovo ime rijetko spominjalo, Elvir smatra da to i nije nimalo bitno.

“Ma, najvažnije da je Vedo postao igračina i legenda našeg fudbala. Ne smijem zaboraviti da spomenem ni Senada Hadžifejzovića, kojem sam također rekao za Vedu, a on ga je odmah zovnuo na intervju u svoju emisiju, kada je prvi put došao na okupljanje mlade reprezentacije.

Iskreno, bilo mi je nekada čudno kada čitam priče kako ga je ovaj ili onaj pronašao, otkrio, ili šta već, i sjetim se onog našeg razgovora kod Pašalića pa zapitam sebe zašto li treba ljudima da pričaju nešto što jednostavno nije istina. Nebitan sam i ja, i bilo ko drugi, presudila je Vedadova upornost i želja da nosi dres svoje domovine, a čitava karijera mu je kao jedna bajka. Gdje god je došao ostavio je neizbrisiv trag”, kaže nekadašnji fudbaler Sarajeva.

Razlog što sam podijelio ovu priču jeste da negdje ostane zapisano i da se spomenu i ljudi poput Koljenovića i rahmetli Fadila Bradarića koji su regirali kao patrioti i dali svoj mali doprinos da se dogodi nešto pozitivno za njihovu državu. Dosta je takvih ljudi širom svijeta, iskrenih patriota, koji bez ikakvog interesa žele da na bilo koji način pomognu svojoj domovini.

A što se Vedada tiče, nema u njemu naša država samo vanserijskog fudbalera koji je uspio da osim statusa legende u BiH bude legenda čak dva njemačka kluba, Hoffenheima i Herthe, već ima i istinskog dobrotvora koji na svakom koraku pomaže ljudima u svojoj domovini.

Bajram je tako mnogo ljepši dječacima iz Vedine rodne Vlasenice i Milića, kojima je Ibišević poslao 220 bajramskih paketića i uz svaki još i novčanu hediju od 100 KM. I to je samo jedna od brojnih Ibiševićevih akcija pomoći. Ostao je čovjek i pored sve slave koju je stekao na terenu.

ahmet pasalicelvir koljenovichertha berlinibro zukanovicnogometni savez bihvedad ibisevic
KOMENTARI

KOMENTARI

F.C.S.
Gost

Svašta se pričalo oko Vedada i reprezentacije zadnjih godina, ali će meni ostati u pamćenju kao jedan od dražih igrača koji je nosio nacionalni dres. Toplo preporučujem da pogledate dokumentarni film o njegovom životnom putu… naprijed Vedo i neka te prati sreća i svako dobro u životu.

wpDiscuz