Sport Centar

Bila jednom jedna Barcelona: Odlazak Messija – nastavak agonije ili prilika za novi početak?

Prošlo je tačno pola godine od strašnog stradanja Barcelone u četvrtfinalu prošlosezonske Lige prvaka, a rane tek što su se slegle, i možda friško zacijelile, dogodio se novi brodolom.

Bila jednom jedna Barcelona: Odlazak Messija – nastavak agonije ili prilika za novi početak?

Prošlo je tačno pola godine od strašnog stradanja Barcelone u četvrtfinalu prošlosezonske Lige prvaka, a rane tek što su se slegle, i možda friško zacijelile, dogodio se novi brodolom.

Godinu za godinom, Katalonci doživljavaju teške poraze u Ligi prvaka, nerijetko čim se naleti na iole jačeg protivnika iz najjačih evropskih liga i konačno je došlo vrijeme da i navijači ovog velikana počnu vjerovati u to da je okončana najsjajnija era u klupskoj historiji.

Bez obzira na te teške poraze, godinama Barcelona uspijeva nekako wheeling & dealing poslovanjem doći do određenih uspjeha i trofeja, a u suštini to je bila samo bezuspješna kupovina vremena koja nije donijela korjenite promjene. Takav način poslovanja kreator je aktuelne situacije u kojoj se ne može reći da će sutra donijeti bilo šta novo u odnosu na tmurne oblake koji su trenutno nadvijeni iznad ponosa Katalonije.

Odakle god da se krene, nađu se propusti u radu ljudi u Barceloni, izuzev rada sa mladim igračima, koji se, ruku na srce, ne može osporiti ni dan danas. Politička previranja i borba za fotelju na mjestu predsjednika koja traje predugo, skandalozna transfer politika, nezadovoljstvo najvećeg fudbalera u historiji kluba i želja za odlaskom, daleko su od pozadine u kojoj je moguć napredak kluba i dobri rezultati. Za sve to neko mora biti kriv.

Imenovanje trenera Ronalda Koemana, jasno je svima, došlo je također neplanski, poremetivši izgradnju lijepe priče o stvaranju nove jake reprezentacije Nizozemske, a na kraju će predstavljati početak kraja Barcelone koju znamo.

Istrošena igračka legenda kluba, koja, ruku na srce, nije nikada ni trebala da se realizuje jer je u pitanju trener koji niti jednom klubu nije donio progres, već se, primjerice Everton, i dan danas čupa iz provalije u kojoj se zaglavio upravo u periodu dok je Nizozemac bio na klupi.

Bilo bi preoštro i nefer krivicu svaliti na Koemana. Njegovo bunilo najbolje je opisano u rolerkosteru izjava u rasponu od 24 sata prije i poslije utakmice sa Paris Saint Germainom, od “ne vidim koji je to klub jači od Barcelone ove sezone u Ligi prvaka”, do toga da je očekivao poraz jer PSG ima znatno kvalitetniji tim. Ipak, jasno je i njemu da nije došao kao vođa projekta u nastajanju, već kako bi kod dijela navijača, kroz status igračke legende, smirio bijes ionako ogorčenih navijača koji su navikli na uspjehe.

Barcelona već dugo nije pogodila sa transferom. Ima tu talentovanih igrača koji bi mogli izrasti u svjetske zvijezde, ali za posljednji kvalitetan potez na transfer pijaci morali bi se zaroviti duboko u prošlost.

O Luisu Suarezu koji blista u dresu rivalskog kluba ne treba trošiti riječi, Martinu Braithwaiteu koji ni sam ne zna šta radi u vrhu napada takvog kluba, o Coutinhu koji mora ismijati svoj klub kako bi dobio šansu, o tome da će neko na Adami Traoreu uzeti ozbiljan novac, a da to nije Barcelona (koliko god limitiran igrač bio, kao osebujna sportska ličnost koštat će mnogo na transfer tržištu)… Također, dolazak Frenkieja De Jonga i dalje je enigma i da li se isplatio silni uloženi novac tema je za opsežniju diskusiju. Mnogo nejasnoća i neko bi trebao preuzeti odgovornost za sve to.

Gdje se tu sve uklapa naš Miralem Pjanić? Već od samog starta djelovalo je kako prelazak iz Torina u Kataloniju nije bio pun pogodak ni za jednu stranu. Našeg veznjaka ne treba kriviti jer je ispunio svoj san zaigravši za takvog velikana, ali djeluje da je došao u pogrešno vrijeme i neke druge stvari su presudile da priča ne dobije sretan završetak, kao što je on maštao.

Barcelona je svoje navijače u protekle dvije decenije razmazila najvećim dostignućima u fudbalskom svijetu. Stoga, jasno je da osmina finala Lige prvaka i drugo mjesto prilično daleko iza Atletico Madrida nisu dovoljni da se smiri velika armija navijača. Ono što je problem za Katalonce, jeste što bi i takvi rezultati uskoro mogli biti nedostižni, ukoliko se ne dese čudesne i prijeko potrebne promjene.

O odlasku Messija se pisalo i tek će da se piše kako se bude ljeto bližilo, no sa njim, ili bez njega, vrijeme je da se svi, a posebno oni u i oko kluba, počnu navikavati na život u kojem se u jednom trenutku neće pojaviti na terenu čudesni Argentinac i spasiti izgubljen meč.

Bez obzira kako će se odraditi ključni period u oživljavanju velikana, možemo sa sigurnošću poručiti kako je ovo i definitivni kraj Barcelone kakvu znamo. Nakon Ronaldinha, pojavio se Messi, imao je oko sebe velike majstore kakve je svijet fudbala rijetko viđao. Ko će preuzeti odgovornost carstva u budućnosti i da li će se pojaviti takva ličnost, vidjet ćemo vrlo brzo, izgleda.

barcelonaliga prvakalionel messimiralem pjanicronald koeman
KOMENTARI

KOMENTARI