Sport Centar

Bekrić: Kroz cijelu karijeru sam slušao srce, u Želji nikad nisam čitao ugovor

Kapiten Željezničara i "Princ sa Grbavice” Samir Bekrić bio je gost druge epizode druge sezone podkasta “Indirekt“ MeridianSportBH portala.

Bekrić: Kroz cijelu karijeru sam slušao srce, u Želji nikad nisam čitao ugovor

Kapiten Željezničara i “Princ sa Grbavice” Samir Bekrić bio je gost druge epizode druge sezone podkasta “Indirekt“ MeridianSportBH portala.

Bekrić je u Željezničar stigao 8. januara 2007. godine iz Gradine, gdje je kao mlad nagovijestio pun potencijal koji je prepoznao tim sa “Grbavice” i na obostranu želju, angažovao svog budućeg kapitena i legendu. Te riječi najbolje i potvrđuje nadimak, “Princ sa Grbavice“.

Navijači su zaslužni za to. Poslije nekih sjajnih utakmica, sezona, jedan dio navijača je dao taj nadimak koji meni sigurno jako godi. Trudio sam se da što bolje igram i zaslužim to dobrim igrama. Sjećam se, to nikad neću zaboraviti. Poslije jedne utakmice, mislim da smo dobili kući Laktaše za titulu 4:1, vratili smo titulu na Grbavicu nakon osam godina i publika je krenula da skandira. Na početku je bilo smiješno, ali sam se s vremenom navikao i opet kažem, prija mi. Trudio sam se da to opravdam igrama“, rekao je o nadimku Samir Bekrić na početku razgovora.

Bekrić je od malih nogu bio “zaljubljen” u Željezničar i sam dolazak u klub sa Grbavice bio je ispunjenje sna za njega.

Želja mi je bila da dođem u Željezničar. To sam ostvario i nisam želio da idem. Tu sam se lijepo osjećao, imao želju da dođem. Kao klinac nisam navijao za neke klubove evropske, već samo za ‘Želju’, jer je tako bilo u mom kraju. San mi je bio da igram na Grbavici i tome sam težio i jako sam ponosan na sebe što sam to ostvario”, rekao je Bekrić o svojim osjećajima prema Želji, te dodao o svom dolasku:

“Ja sam dijete Gradine. Bio sam kapiten u svim selekcijama, sa 16 i po godina sam bio najmlađi kapiten u istoriji. Prvu sezonu odigrao sjajno, pa su svi regionalni klubovi htjeli da ja dođem, a moja želja je bio ‘Željo’. Ključni faktor je bila utakmica u Tešnju protiv TOŠK-a, gdje su igrali svi bivši igrači Željezničara i Sarajeva. Tu utakmicu su gledali Boris Bračulj koji je želio da dođem poslije te utakmice. Pitali su me, a ja sam rekao da bih došao pješke, to je moj san. Nisam pitao ni za lovu ili bilo šta drugo, iako sam imao drugih deset puta većih ponuda, to me nije zanimalo”.

Nakon dvije sezone u Premijer ligi i dobrih igara u dresu Željezničara, na “Grbavicu” je stigla ponuda Red Bul Salzburga za Bekrića.

“Veliki broj igrača je tada otišao, u tom trenutku klub je bio u jako teškoj situaciji, tako da sam i ja bio blizu odlaska zbog eventualno transfera. Salzburg me pratio i poslao ponudu. Amar Osim se tada vratio u klub i iako smo bili u teškoj situaciji, željeli smo da napravimo rezultat. Nije želio nikog da prodaje i rekao mi je u Međugorju: ‘Idi uzmi sebi pet dana slobodno, razbistri glavu, neću te pustiti, želim da nešto osvojimo. Ti si mi bitan, moraš biti tu’ i na to sve me napao (smijeh). Rekao mi je da moram više i bolje, a ja sam ga gledao čudno ‘šta ovaj sad priča’. Kasnije sam shvatio te njegove riječi. Otišao sam u sobu i odlučio da neću da idem, zahvalio se ljudima i rekao ostajem. Ostao sam da treniram i tih pet dana i onda smo imali tu fenomenalnu sezonu, osvojili titulu, a ja sam bio najbolji igrač i asistent lige”.

Te sezone sa Amarom Osimom, Željezničar je stigao do titule.

“On vidi stvari prije drugih, jako dobro predviđa. Sastanci sa njim su uvijek bili šou, iako smo mi tad imali dobru klapu. Svi smo bili skupa i vidjelo se na početku da ćemo napraviti velike stvari. Naravno, uz podršku navijača koja je bila velika. Amar je vjerovao i prenio to na nas. Moram da spomenem i Alena Mešanovića, ušao je jako dobro u sezonu. Sjećam se utakmice u Zenici. Šef je stavio da gledamo utakmicu Čelika, a Alen i ja smo se zapričali na sećiji, nismo gledali sto posto. Amar je uzeo mikrofon i rekao: ‘Sponzor današnjeg puta je Samir Bekrić, hvala mu’. Ja sam odgovorio nije problem, pobijedićemo u Zenici i to će se izravnati. Mi smo pobijedili, ja sam uzeo mikrofon i govorio da smo svi sponzori”.

Nakon te sezone, za Bekrića su bili zainteresovani redom Šalke, Ajntraht Frankfurt, Legija, Visla, Spartak Moskva i drugi, međutim njega je put odveo u Južnu Koreju. Nakon toga, Bekrić je igrao za kazahstanski Tobol prije prvog povratka u Željezničar.

“Tada je u Sarajevo došao Alen Škoro i svi su pričali o tome. Trebao je neko da se vrati u ‘Želju’ i napravi tu euforiju. Nismo osvojili dvije godine od kada sam otišao ništa, a Amar je ponovo imao ključnu riječ. Unaprijed je razmišljao, rekao mi je da dođem na pripreme da se samo vidimo. Rekao sam da je to teško, ali je rekao da će sam doći po mene. Tako je i bilo. Došli smo tamo i stvorila se velika euforija. Toliko sam poruka dobio i ne bi bilo fer i korektno da sam otišao i razočarao navijače. Zamislite, došao sam u Međugorje i kada sam trebao da letim i potpišem negdje iako sam odlučio da ostanem, snijeg je pao u Međugorju prvi put u 20 godina. Ostali smo zarobljeni, ljudi nemaju lopate… Amar kao i uvijek kaže ‘Pogledaj ljepotu i pusti pare, ovo nigdje nema’, a to jeste u pravu. Amar je najzaslužniji za taj moj povratak. Nikad nisam pitao za pare. Uvijek sam govorio Željezničaru, koliko vi mislite… Tako i dan danas razmišljam. Ako treba da zaradim, zaradiću vani. Ovdje ću igrati iz čiste emocije prema navijačima i ljudima koji su mi pomogli da napravim nešto. Svi mladi igrači moraju da gledaju da budu pošteni prema sebi, igraju iz čiste emocije i pare će zaraditi negdje drugdje”.

Na konstataciju da je Samir Bekrić legenda Željezničara, kapiten sarajevskog tima skromno je odgovorio:

“Ja nekako to legenda ne gledam tako, ja to još nisam. Ima tu više ljudi, ovih starijih koji su duže u klubu i koje ja jako cijenim i poštujem i kao klinac sam dolazio da gledam. Možda prvi i treći povratak da su bili fantastični, od ovog u Međugorju, pa 2015. godine i sjajnog prijema i pres konferencije. Misimović je bio u klubu, a Edis Mulalić trener. Sve je bilo na svjetskom nivou.

Igrao sam u jako organizovanom klubu u Aziji gdje sam izgradio ime. Imao sam sjajan ugovor i 30 godina. Željezničaru su se te godine dešavale jako lijepe stvari. Došao sam na odmor, Misimović me zvao i vjerujte da sam za pola sata zaboravio sve ponude i rekao da ću se vratiti. Svi su mi rekli da sam lud, šta ostavljam, ali opet kažem – kroz cijelu karijeru sam slušao srce. Rekao sam da ću se vratiti, bio je 22. decembar, dolazim 8. i potpisujem ugovor. Pitao me da odmah potpišem, mada sutra meni da dođe Real ako sam rekao, ja ne idem nigdje. Nazvao je klub, rekao napravite ugovor i za 20 minuta dođite sa tim. Dečko je došao, rekao pročitaj. Tad sam odgovorio: ‘Ja u ‘Želji’ nikad nisam čitao ugovor. Gdje da potpišem?’. Zahvalio sam se drugim klubovima na ponudama i vratio se u Željezničar”.

Bekrić je na zimu 2018. godine treći put otišao iz Željezničara. Te godine, “Princ sa Grbavice” je potpisao za Zrinjski i sa “Plemićima” osvojio titulu. Potom je uslijedila sezona u dresu Slobode, pa tek onda posljednji povratak “kući”.

“To je za mene najteži period u klubu. Desile su se neke stvari na koje nisam mogao uticati. Bilo je jako žao jer nisam mogao uticati, ali u tom trenutku sam jedostavno želio da ostanem svim silama. Tad sam rekao da ću igrati besplatno. Zamisli kakav sam igrač kad me nisu htjeli ni besplatno (smijeh). Nisam osjećao da je to to, izgubili smo dušu. I to sam govorio saigračima, da se treba nešto mijenjati. Nisam želio da idem iako su me sklonili u drugi plan. Pojavile su se neke ponude za vani, nisam želio zbog porodice. Splet nekih okolnosti, vidio sam da gubim, željeli su da završim karijeru, a ja sam razmišljao drugačije. Ja ću da kažem kad je dosta, kad ne mogu više. Zrinjski mi je u tom trenutku spasio karijeru. Vjerujte da sam tad znao da ću se ponovo vratiti. Nisam želio da odem iz kluba koji mi je puno dao i kojem sam puno dao na taj način. Dogovorio sam sa Zrinjskim, bili su prekorektni prema meni. Od dočeka pa svega ostalog, prihvatili su me i pomagali. Sada kad smo igrali protiv njih, komplet stadion je ustao i aplaudirao i to mi je jako drago, da sam ostavio ljudske kvalitete da sam iskreno davao sve od sebe”.

O tome koliko je teško igrati protiv svog kluba, “Princ sa Grbavice” je rekao sljedeće:

“Kad sam dolazio na Grbavicu, a treniram negdje drugo, to je jako teško. Veliki broj igrača bi u tom trenutku odustao. Ja nisam želio na taj način da idem iz kluba i nisam tako razmišljao. Kajao bih se da sam tada odustao. Borim se za titulu protiv kluba koji volim, ali ipak sam profesionalac. Moji mi nisu pružili ruku. Kada sam došao prvi put na Grbavicu, ušao sam u svlačionicu Željezničara. Tu utakmicu nisam ni igrao, znali su svi šta to meni znači i ponavljam koliko su ljudi iz Zrinjskog bili korektni prema meni”.

U ljeto 2020. godine, Bekrić je započeo četvrti mandat u voljenom klubu gdje planira završiti igračku karijeru.

“Uvijek je moj povratak na odmor značio povratak u Željezničar. Najbolje se osjećam ovdje i kada sam odlazio vani, jedva sam čekao da se vratim. Neko će reći da to možda nije okej, ali ja i svi koji osjećamo klub tako razmišljamo. Npr. od reprezentativaca znam koliko Ibrahim Šehić ovo voli i znam da jedva čeka da se vrati u naš klub. Mi razmišljamo drugačije od ostalih, slušamo srce i to će uvijek tako biti”.

Bekrić je pored navedenih tema i emocija prema Željezničaru, pričao o prošloj sezoni kada su Plavi u drugom dijelu imali rezultate za zaborav, tekućoj sezoni, reprezentaciji Bosne i Hercegovine i Ivaylu Petevu i drugim temama. Sve to možete pogledati OVDJE.

fkzeljeznicarsamir bekric
KOMENTARI