Sport Centar

Zmajevi rano lete: Pet razloga zbog kojih nećemo otići na Svjetsko prvenstvo

Pobijedimo u svim preostalim utakmicama kvalifikacija. Rusija izgubi tri od četiri zadnja meča. Finci dožive dva poraza, a od toga je jedan od BiH, ali veći od četiri poena razlike. Bugari izgube obje utakmice protiv Zmajeva.

Zmajevi rano lete: Pet razloga zbog kojih nećemo otići na Svjetsko prvenstvo

Pobijedimo u svim preostalim utakmicama kvalifikacija. Rusija izgubi tri od četiri zadnja meča. Finci dožive dva poraza, a od toga je jedan od BiH, ali veći od četiri poena razlike. Bugari izgube obje utakmice protiv Zmajeva.

Sve to je potrebno da se desi kako bi se košarkaška reprezentacija BiH plasirala na Svjetsko prvenstvu u Kini. Dakle, zaboravite. Kao što možete zaključiti iz uvoda, veće su šanse da se Sunčev sistem ugasi, nego da naredne godine ugledamo zastavu naše zemlje u katalogu Mundobasketa.

Prije svega, treba naglasiti da je uspjeh sam plasman u drugu fazu kvalifikacija, uz sve okolnosti i nedaće koje su potresale nacionalni tim. Podsjećamo, kada je Duško Vujošević tek preuzeo ekipu, igrali smo u pretkvalifikacijama sa dječijim vrtićem, naša košarka je skinuta s aparata tek nakon značajne pobjede u Armeniji. Da smo tad izgubili i ostali u prizemlju evropske košarke, vjerovatno bi danas ovaj sport u BiH bio na rubu gašenja…

Potom smo nekim čudom prošli prvi krug kvalifikacija, uspjeli pobijediti i jednu Rusiju. Ali, sad smo došli na kraj puta. Septembarski porazi od Finske i Češke ugasili su onu realnu nadu za proboj na SP, ostala je tek slabašna matematička formula da održava prividnu mogućnost plasmana u Kinu.

No, kad se podvuče crta, jasno je da se radi o realnom scenariju. Postoji barem pet razloga što naši najbolji košarkaši neće vidjeti Svjetsko prvenstvo, a u taj zbir ne uzimamo, naprimjer, iznenadnu i prinudnu promjenu stručnog štaba i ostale “sitnice”, već isključivo opipljive argumente… Krenimo redom.

Košarkaški savez BiH, ničija kuća – Organizacija koja je svojevrstan fenomen. Generalni sekretar ostavku je podnio još u decembru 2016. godine, a još uvijek je tu, kao vršilac dužnosti. S vremena na vrijeme se pojavi u javnosti, kao, naprimjer, na nedavnom predstavljanju Jasmina Repeša kao novog selektora, ali je pitanje kako i šta zaista radi Dubravko Barbarić. Vjerovatno i sam čeka da neko prekine njegovu agoniju, ali novog generalnog sekretara nikako da izaberu, iz prostog razloga što je i nekoliko članova Upravnog odbora KSBiH mjesecima u ostavci, pa ne pokazuju naročit entuzijazam.

U situaciji kada se ne zna ko je zaista rukovodilac Saveza, finansijska kriza je logična posljedica. Novac se pronalazi u posljednji trenutak, svake pripreme reprezentacije su upitne, a urušeni ugled nekad respektabilne asocijacije u okvirima FIBA-e indirektno je utjecao i da nas sudije brutalno pokradu u nekoliko utakmica. Dva su puta pred KSBiH – potpuni raspad ili ulazak novih ljudi s novim idejama koji bi spasili šta se spasiti može. Status quo je neodrživ.

Mali broj natprosječnih igrača – Nurkić, Musa, Kikanović i Gordić. To su četiri igrača od kojih, sa bankovnom garancijom, možete očekivati da u svakoj utakmici za BiH isporuče dvocifren broj poena. S klupe svojim iskustvom mogu pomoći Stipanović i Milošević. Tu je priči kraj. Slijedi velika praznina, neobjašnjivi “gap” u kvalitetu.

Poslije velike praznine, dolazimo do igrača kao što su Vrabac, Gegić, Atić, Čampara, Sikiraš. Očekivale su se velike karijere od talentovanih juniora, ali danas je to, htio neko priznati ili ne, grupa prosječnih košarkaša. Šta se dogodilo? Uzeli su prevelik zalogaj, otišli u klubove za koje još nisu sazrjeli. Boreći se za svaku sekundu na parketu, stali su u razvoju.

Nema utakmica, nema napretka. Naravno da još nisu rekli posljednju riječ, njihov talenat se ne može tek tako ugasiti, ali trebaju – igrati. Dobar potez u tom smislu je vjerovatno povukao Vrabac. U Sparsu možda neće zarađivati kao u Njemačkoj ili Španiji, ali će imati ono što mladom košarkašu najviše treba. Minute. A ako se vrati na pravi kolosjek, ponovo će biti kvalitetan materijal za reprezentaciju. Dok se to ne desi, strijepit ćemo u svakoj utakmici kada glavne zvijezde Zmajeva ne budu u igri.

Naturalizovani Amerikanac, “must have” – Dee Bost je rezervni playmaker Khimkija. Bio je najbolji igrač Bugarske u senzacionalnoj pobjedi nad Francuskom. Takvih primjera u evropskih selekcijama ima još na desetine. U situaciji kada bekovska linija reprezentacije BiH diše na škrge, kvalitetan razigravač iz SAD bio bi dašak svježeg planinskog zraka u umornim plućima.

Na tom planu smo potpuno zakazali, prije svega zbog vlastite naivnosti, ali i površnog poznavanja prilika na košarkaškom tržištu. Prvo je ogroman period, a sve to u trajanju kvalifikacija, potrošen na Scottieja Wilbekina, koji nas je, u saradnji sa svojim menadžerom, ostavio na cjedilu i uzeo turske papire. Slično je bilo sa Joshom Adamsom, samo je nešto manje vremena trajalo natezanje sa njim.

Cijelo to vrijeme, odgovorni u reprezentaciji i KSBiH nisu imali plan B. Dok drugi savezi pregovaraju sa nekoliko Amerikanaca istovremeno, naši su “najbolji ljudi” sebe doveli u skučeni prostor oviseći o jednom ili dva menadžera koji ih vjerovatno i danas vuku za nos. Američki košarkaši su kvarljiva roba, menadžeri pogotovo, zato uvijek treba držati rezervne opcije u rukavu. Ili jednostavno smanjiti prohtjeve. Trenutno smo u situaciji da nam i nešto pristojniji bek donosi puno po pitanju organizacije igre, a istovremeno više od solidnih 50 američkih playmakera sanja o evropskom pasošu…

Čudnovati slučaj Nemanje Gordića – Lomio je obje ruke igrajući za reprezentaciju. Odazivao se i kada su mnogi okretali glavu od nacionalnog tima. I odjednom – neće. Prvo su nas obavijestili kako Gordić ne želi igrati za Zmajeve dok mu državne instutucije ne poprave porodičnu kuću. Check, urađeno. Šta je onda problem?

Duško Vujošević i bh. playmaker imaju prošlost. Ne toliko lijepu. Iz zajedničkih beogradskih dana vuku nimalo idiličan odnos, dok su skupa bili u Partizanu. “Romansa” se prenijela u reprezentaciju, ne može se reći da je Gorda uživao ponovo sarađujući s Duletom. Izbjegao je zbog toga, a ne zbog kuće, doći u prošlom ciklusu kvalifikacija. Nije to nikakvo opravdanje, ali možemo pretpostaviti da mu je, u jednoj iscrpljujućoj godini borbe na dva fronta (ABA liga i Eurocup), samo još trebalo igranje za trenera kojeg očima ne može vidjeti.

Namjeravao je preskočiti i mečeve sa Finskom i Češkom, najavio ljudima u Budućnosti da se ponovo neće odazvati reprezentaciji, ali onda se iznenada promijenio selektor.

Došao je Jasmin Repeša s kojim je Gordić, koje li ironije, odlično sarađivao u Cedeviti. Ali, natrag se ne može, u Budućnosti su se pozvali na njegovo prethodno obećanje i praktično mu svezali kuglu oko noge… Kako god, nadamo se da to ipak ne znači kraj reprezentativne karijere beka koji je ostavljao srce za reprezentaciju. Sigurno je tek da bismo sa njim u ekipi pobijedili u barem dvije od zadnje tri utakmice kvalifikacija (Belgija, Finska, Češka).

Sve naše zablude i moćna konkurencija – Majstori smo u stvaranju iluzije o vlastitoj vrijednosti. Do te mjere da čak i ne primijećujemo šta se dešava u svijetu oko nas. Prošle su decenije, a mi još uvijek živimo u vremenu u kojem su Finci samo dobri skijaši, a Česi hokejaši.

Imamo dva NBA igrača? Iznenađenje – imaju i drugi. Češki play Satoransky bitan je član Wizardsa, Vesely je godinama špartao parketima u najjačoj ligi svijeta. Možemo i o Fincima. Godinama ulažu stravična sredstva u košarku, imaju fenomenalne euroligaške bekove (Koponen, Salin), a proizveli su nedavno i svog NBA igrača (Markkanen), što je prije deset godina bilo nezamislivo.

S Francuzima i Rusima se bespredmetno porediti, a tek ćemo dodati da je došlo i vrijeme da Bugarska ima košarkaša u Olympiakosu (Vezenkov, prethodno igrao u Barceloni). I sad mi vjerujemo kako moramo biti među putnicima za SP. Svaki poraz označava se u našoj javnosti kao neka bruka, makar i poslije grčevite borbe protiv gore pobrojanih selekcija, inače redovnih učesnika evropskih prvenstava. Vrijeme je da se probudimo.

I to je to. Pet razloga. Zvuči crno? Pa, ne mora biti. Vrijeme koje dolazi, barem u kontekstu predstojećih kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, ipak može donijeti bolje dane. Nurkić i Musa bit će sve bolji, na početku su velikih karijera. Uvjet je da se odazivaju u reprezentaciju, kad god su u prilici. Talenata ćemo uvijek imati, na skoro svakom ćošku u našoj lijepoj BiH leži neki novi vunderkind, tu esenciju ne može uništiti čak i nakaradan sistem kakav vlada ovdje.

Zvuči čudno, pogotovo u situaciji kad toliko toga djeluje očajno i razočaravajuće, ali kad se sve sagleda, dolazimo do zaključka kako nam samo dva elementa nedostaju. Pameti i strpljenja. Bez toga, sav talenat ovog svijeta ne vrijedi ništa.

dusko vujosevicdzanan musajasmin repesajusuf nurkickosarkaska reprezentacija bihksbih
KOMENTARI

KOMENTARI

DOmaće
Gost

Sve lijepo napisano,samo bih dodao da je i zanemarivanje i upropaštavanje domaćeg prvenstva dovelo do situacije da imamo sve manje igrača za reprezntaciju

Visoko krilo
Gost

ma moraju i ovi u stručnom štabu malo se potruditi oko pronalaženja novih potencijala za reprezentaciju. Svaki spisak isti, tek pitanje hoće li se neko od ovih iskusnijih odazvati. Ima još igrača, nija valjda sve spalo na nekog Talića, Hasandića, Lončara…

Irfan
Gost

Dragi Prola, znao sam tvoje visprene komentare, mnoge citao prije stampe, svojim si ubojitim perom ostavljao traga, a ovim se dokazao da si medju rijetkim koji su izvanredno odslikali stanje u ovom sportu. I reprezentaciji. Bilo bi krajnje vrijeme da ovi levati shvate sustinu i s prica predju na djela. A posto ne znaju da razmisljaju, jos ce ovim kosarkaskim terenima proteci mutne vode dok se oni osvijeste. BRAVO PROLA, CESTITAM.

Varajić
Gost
6-ti razlog i to onaj kljucni koji nema veze sa savezom, trenerom, kvalitetom igraca i medjuljudskih odnosa jesu SLOBODNA BACANJA. To je cisti trening, trening i samo trening. Ne trebas biti ni kosarkas, ni talentovan i nesto posebno, potrebno je samo da dnevno bacis 100-200-300-400-500 slobodnih bacanja i to je to. Izgubiti od Belgije 2 razlike i promasiti 17 bacanja je prvi nauk, a drugi nauk je bio poraz od Finske 4 razlike uz promasenih 10 slobodnih…ni to nije bio dovoljan nauk da se baci koja u slobodno vrijeme i ruka namjesti…hop dodjemo do trece srece, kad gle cuda. Izgubismo… Čitaj više »
šestar
Gost

bravo! dodaj jos i izgubljene lopte i nerezonske suteve…

wpDiscuz