Sport Centar

Uvijek je do ekipe, nikad do pojedinca: Slovenci, hvala vam za košarku

Teško se zaista sjetiti nekog Evropskog prvenstva u košarci na kojem je košulju favorita tako samouvjereno nosila jedna reprezentacija poput današnje Španije.

Uvijek je do ekipe, nikad do pojedinca: Slovenci, hvala vam za košarku

Sve to je itekako imalo smisla kada samo pogledate koliko je NBA zvijezda otkazalo nastupe na Eurobasketu, dok su Špancima došli njihovi najbolji sinovi. Od braće Gasol, preko Rubija i Rodrigueza, do braće Hernangomez. Pritom, Furija je branila zlato sa prošlog EP, gdje je pokazala rijetko viđenu dominaciju. Ovog puta se očekivala još mirnija šetnja do nove titule prvaka Starog kontinenta, usljed silnih otkaza s kojima su kuburile druge ekipe. Francuzi su stigli bez Parkera, Batuma i Goberta, Njemačka prvi put bez Nowitzkog…

Put je bio čist. Na Sloveniju niko nije računao. Mnogi bi vam se još nasmijali u lice da ste spomenuli da će doći do finala. Kada nisu bili kadri to učiniti s generacijom u kojoj su bili Lorbek, Nachbar, Lakovič i Nesterovič, zašto bi to uspjeli sa ovom? Pratio ih je glas reprezentacije koja uvijek odlično odigra svako evropsko prvenstvo, ali – dok ne dođu eliminacijske utakmice.

Padali su na psihološkom planu, najveći uspjeh im je četvrto mjesto 2009. Nikad medalja. Sve do sinoć, kada su osigurali najmanje srebro. I to u kakvom stilu, protiv kakvih košarkaških kolosa.

Hemija između selektora Igora Kokoškova i Gorana Dragića, koji su sarađivali i u Phoenix Sunsima, sjajno funkcioniše. Još bolje možda i hemija između kapitena Dragića i vunderkinda Luke Dončića. Ko god ih je smjestio u istu hotelsku sobu, da budu cimeri, znao je šta radi. Vjerovatno, Kokoškov. Trener koji je spojio doktrinu iz NBA i evropski stil košarke. Uzeo je najbolje iz obje šerpe u ubrizgao u ekipu kojoj se danas divi cijeli svijet.

Španci? Svi su očekivali da, konačno, upravo protiv Slovenije pokažu pravu snagu. Kašljucali su u obje utakmice protiv ozbiljnijih protivnika (Hrvatska, Njemačka), ali mnogi su mislili da je to samo varka, da su igrali pod ručnom, jer bi pobjeđivali ubacivanjem u veću brzinu u zadnjoj četvrtini. Protiv Zmajčeka se očekivala potpuna rapsodija Furije. Desilo se suprotno.

Istina, imali su NBA zvijezde, svoje najveće sinove, ali ovdje im je falio jedan omaleni Sergio Llull. Prošlosezonski MVP Eurolige, propeler madridskog Reala, otkazao je nastup zbog povrede. Ma, uostalom, falio im je čak i Abrines, također povrijeđeni bek. Toliko je loša bila ta vanjska linija, pogotovo u defanzivi.

S druge strane, cijeli tim Slovenije je odigrao poput prvog od njih, kapitena Dragića. Muški, beskompromisno. Kao da sutra ne postoji. Tako su igrali protiv Latvije, tako igraju cijelo prvenstvo.

Znali su sinoć da ih reketu čeka neprobojni zid Paua i Marca Gasola, ali zato su maksimalno iskoristili svoje najjače oružje i izvana, trojkama, rešetali Golijata, koji se konačno srušio još i prije samog kraja utakmice. Dobrih pet-šest minuta do završetka historijskog meča, koji je ispisao zlatne stranice slovenske, ali evropske košarke, vidjelo se da su Španci na konopcima i da se ne mogu vratiti u ravnopravnu borbu.

Slovenija nema ekipu nakrcanu NBA zvijezdama. Samo je tu jedan istinski superstar, Dragić. Ali tu je vanserijski vunderkind koji igra poput veterana, a jak je i hrabar kao punokrvni andaluzijski bik, Dončić. Tu je i odlično pogođeni naturalizovani Amerikanac, Anthony Randolph, sila koja je nedostajala Slovencima u reketu. I tu je Kokoškov. Koji je stvorio ono najvažnije. Ekipu. U kojoj svaki kotačić ima jasnu ulogu. Žiga Dimec, naprimjer, centar Krke, koji bi igrao na Memorijalu “Mirza Delibašić” u Sarajevu da je Slovenija ranije ispala. Ili Aleksej Nikolić, bivši član sarajevskih Sparsa. Obojica su dala doprinos priotiv Furije. Baš kao i Vidmar, Prepelič, Zagorac,… 

“Najteža stvar u košarkaškom treningu je dodavanje, jer morate da razumijete igru”, kaže Kokoškov.

Slovenci razumiju igru. I znaju da nikad nije do jednog igrača, već do cijelog tima. Zna to i prvi među jednakima, jer od njega i sve kreće. Goran Dragić, kapiten podređen ekipi. Igrač od koje mnoge NBA zvijezde mogu učiti. Barem kada je u pitanju igranje za reprezentaciju.

eurobasket 2017slovenija
KOMENTARI

KOMENTARI

Plus-minus
Gost

Veliki su ovo majstori, a i svima su pokazali kako se gine za reprezentaciju… Navijam za njih u finalu, ko god da bude protivnikl

faubert
Gost

Svaka čast, kao malo kada sam uživao u košarci na EP… Odlično napisan i text, pohvale novinaru koji je ovo napisao

Rusmir
Gost

Svaka čast na tekstu, ovaj novinar se ozbiljno bavi svojim poslom. Zna sta i kako.

wpDiscuz