Sport Centar

U tuđoj koži

Tmurni kišni dan u Bosni i Hercegovini. Vrijeme kao da sluti dešavanja sa Roi Baudouina, koja će, nekad u kasnim satima, upotpuniti taj monotoni ambijent s raspoloženjem svih onih koji su čekali da utakmica s Belgijom počne.

U tuđoj koži

Fudbalska reprezentacija BiH u utakmici 2. kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. poražena je rezultatom 4:0. Očekivanja prevelika, rezultat surovo realan i po ko zna koji put vrijeme je da stanemo i razmislimo o stvarnom dometu fudbalske reprezentacije. Brojke koje vidimo na semaforu znaju prevariti, nekada znaju biti hladne poput noža, ali igra i ono što pruža nadu za neku pozitivnu budućnost ovaj put jednostavno ne ostavljaju prostora za alibi.

I ne treba nam. Nećemo se tješiti i lagati samo sebe da je ovo bio samo loš dan i da bi već sutra u nekom drugom vremenu to izgledalo puno bolje, jer ne bi. Ispred 11 najboljih Zmajeva sinoć je stajao jedan puno bolji, hrabriji, iskusniji i u konačnici bolji kolektiv. Isti onaj kojem su nedugo prije ove utakmice davali velike šanse za osvajanje Evropskog prvenstva, a koji nas je, također, ne tako davno spustio na zemlju.

To je činjenica i, koliko god zvučala grubo, ona je nepobitna. Biti hrabar ne znači glavom bez obzira doći do cilja, a hrabrost nije ni odustati od sebe, pa bez pokušaja i pognute glave završiti sve ono za šta si se dugo spremao.

Mi smo odustali. Odustali smo onog trenutka kada smo odlučili kopirati druge i pokušali na terenu izgledati kao ekipe koje već godinama imaju jasan i uigran šablon s nadom da će njihov pobjednički recept i nama donijeti uspjeh. Kako to inače biva, kad shvatiš da nisi ni Italija i da nisi Vels, ostaje žal što nisi pokušao biti svoj, pa makar scenario na kraju bio isti.

Nema tu pojedinaca u koje treba uperiti prste, niti sam rezultat i igra dozvoljavaju da se okrivi pojedinac ili nekolicina. U Briselu su zakazali svi. Taktički, tehnički, trkački, psihički, fizički. Belgijanci su u svakom segmentu bili bolji tim, a sam rezultat na kraju jasan je pokazatelj kako je to zapravo izgledalo na terenu.

Totalno smo se izgubili u tuđoj koži i samo na momente utakmice moglo se konstatovati da ekipa diše kao jedan. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati igrači iz kompletnog rostera koji su spremni odgovoriti na zahtjeve koje je sinoćnja formacija uvjetovala.

Martinez je još na početku utakmice namirisao krv i vidio kako u našoj odbrani puše sa svih strane, a u 21. minuti odlučno je promijenio svoj sistem i iskoristio već uigrani ”Plan B” koji je i odučio pobjednika. Mi svoju rezervnu opciju nismo imali, već smo slijepo vjerovali da ono u čemu se apsoltuno ne snalazimo može donijeti i konačni uspjeh.

Čak i kada smo trebali svježinu i nešto novo na terenu to smo pokušali u istom sistemu igre, bez obzira što ni tada to nije imalo osnovnu za uspjeh. I cijelu utakmicu je izgledalo identično. Belgijanci su nas puštali da se mučimo u onome gdje se ne snalazimo, a onda su, kao iz udžbenika, kreirali opasnost iz kontranapada.

No, ovo nije kraj i nipošto nije vrijeme da se odustane. Već u ponedeljak sve ovo može izgledati drugačije i puno bolje. Jedan poraz ne znači ništa, posebno jer se desio u utakmici koja je daleko najteža u našoj grupi. Pred nama je vrijeme i rad. Minimalno ili ovako, bodovni saldo je isti, a mi smo dobili jednu dobru lekciju. Koju bi bilo dobro da naučimo, jer nijedan poraz nije toliko loš, pa čak ni ovaj od 4:0, ako iz njega izvučemo pouke.

euroliga
KOMENTARI

KOMENTARI