Sport Centar

Trijumfalni povratak porodice Inzaghi u rimskom ludilu

April, 2016. godina. Kada je Diego Perotti u 87. minuti gradskog derbija između Rome i Lazija postigao gol za 4:1, Giancarlo Inzaghi okrenuo se prema najstarijem sinu Pippu i predvidio sve ono što će se nekoliko sati poslije desiti - Simone Inzaghi postao je novi trener nebesko-plavih.

Trijumfalni povratak porodice Inzaghi u rimskom ludilu

Kako je samo težak poraz u gradskom derbiju. Tih dana, popularni Lazijali, skrhani od bola i tuge nakon što je još jedan Derby della Capitale završio pobjedom najljućeg i najomraženih rivala, nisu previše marili za novog trenera, nove projekte i nova obećanja. Tražili su glave; igrača, trenera i uprave kluba.

Kad sve te neprespavane noći i sati neprestalnog razmišljanja stanu u loših 90 minuta igre, tu prostora za alibi nema. Čak je i Simone 40. rođendan proslavio čekajući da li će mu 160 kilometara daleko od Rima, gdje je ekipu odveo ne bi li pronašao mir, neka zalutala kamenica završiti na glavi. Umjesto razgovora s igračima, brojni navijači su uhapšeni. Samo nastavak loše priče kojoj se nije nazirao kraj…

Do kraja te sezone, “brat iz sjene”, kako je zbog popularnijeg burazera Pippa, bio naziv za novog trenera Lazija, uradio je sjajne stvari. Zalutali brod vratio je na pravi kolosijek, ali je umjesto novog ugovora i prve prave šanse nakon vođenja omladinskih selekcija dobio zahvalnicu i podatak da umjesto njega na klupu Rimljana dolazi luđak – “El Loco” Marcelo Bielsa.

Luđak u rimskom ludilu. Trajalo je samo dva dana, prije nego je Argentinac dao otkaz u Laziju zbog neispoštovanih prvih dogovora i bilo je vrijeme za drugi poziv i drugo vraćanje Inzaghija na klupu Biancocelesta. Kao da se u nekom drugom svijetu ponovilo ono što je kroz čitavo djetinstvo doživljavao. Njegova mama kaže da su na vrata kucali isključivo kako bi legendarni Pippo igrao s društvom fudbala, ali se isto odbijalo sve dok i Simone ne bi dobio svoju priliku. Opet je bio druga opcija.”

Kakve rezultate je na uličnom fudbalu ostvarivao, možda nikada nećemo saznati. Ono što Simone Inzaghi radi kao trener Lazija miriše na uspjeh, i to veliki. Ofanzivan fudbal, puno golova, igra bez pardona i osjetno bolji rezultati u odnosu na prošlu sezonu zacementirali su njegovo mjesto na klupi Lazija.

Godinu dana rada s ekipom, puno uspona i padova, sjajnih rezultata i neočekivanih poraza i bilo je vrijeme na novi gradski derbi. Giancarlo i Pippo opet jedan pored drugog, s tim da su znali ko je njihov favorit jer je na klupi nebesko-plavih sjedio njihov sin i brat.

Za razliku od dešavanja iz 2016. godine, porodica Inzaghi sinoć, u 87. minuti velikog gradskog derbija protiv Rome nije imala razloga slutiti novog trenera. Bili su na nogama i slavili Simonea koji je u tom trenutku na rimskom Olimpicu sa svojim Lazijom imao prednost od 2:0 nad gradskim rivalom. Ponosan, istrajan i silan.

Za svoj 41. rođendan koji mu uskoro slijedi, neće morati brinuti za kamenice i neće mu padati na pamet da ekipu vodi van grada kako bi pobjegli od navijača. Postao je heroj, nada za budućnost. Omiljeno lice među navijačima Biancocelesta. Postao je ono što je čitav život želio – prvi i stalni trener Lazija.

KOMENTARI