Sport Centar

Totti je Roma: Arrivederci Francesco!

Kad prestane ljubav, jedno uvijek pati. Ako niko ne pati, ljubavi nikad nije ni bilo. Ako oboje pati, ljubav nikada ne prestaje. Ljubavna priča Rome i Francesca Tottija nikada neće prestati.

Totti je Roma: Arrivederci Francesco!

Najduža, tužna i bolna nedjelja za svakog navijača Rome, ali i jedna od najromantičnijih stranica u historiji fudbala ispisana je sinoć na Olimpicu. Totti i Curva Sud. Zajedno. Posljednji put.

Princ je rođen

Rođen u glavnom gradu Italije, Rimu, Francesco je prvi kontakt sa loptom imao sa svega deset mjeseci. Fudbal je od početka bio njegov život, ali je na teren došao iz drugih razloga. Dio grada u kojem je Francesco rastao, bio je poznat kao jako buran i nemiran. U strahu da se Francesco ne prepusti ulici, njegovi roditelji Enzo i Fiorella, odlučili su ga upisati u najbližu fudbalsku školu. Već na početku, zbog velikog fudbalskog talenta, Totti je igrao u selekcijama starijih dječaka. U to vrijeme moćni Milan primjetio je veliki talenat mladog Tottija i ponudio mu je ugovor, ali zbog neuspješnih pregovora sa njegovim roditeljima i insistiranjem majke da dječak ostane u Rimu, transfer se nije realizovao.

Roma i Lazio su kucali na vrata, dva vječita rivala, a Totti se odlučio za klub za koji je oduvijek navijao i u čijem bordo dresu je sanjao nastup za prvi tim. Te večeri i nebo iznad rimskog Colosseuma bilo je bordo-žuto. Princ je rođen, bio je to početak legende.

“Čuo sam da u Romi ima jedan mladi igrač, koji je nevjerovatno talentovan” rekao je za tada 15-godišnjeg Tottija, Giovanni Trapattoni, najtrofejniji italijanski stručnjak svih vremena,

Početak ere “Zlatnog dječaka”

Godinu dana kasnije, 18.marta 1993. godine, Totti je debitovao za prvi tim Rome, u meču protiv Brescie, kod legendarnog jugoslovenskog trenera Vujadina Boškova.

Te sezone odigrao je dvije utakmice za prvi tim Vučice, a već naredne sezone Totti je dobio značajniju minutažu kod trenera Carla Mazzonea. Ipak, na gol je morao čekati sve do septembra 1994., kada je postigao svoj prvi gol u meču protiv Foggie. U jednom razgovoru za italijanske medije, Totti je postavio cilj, koji su apsolutno svi smatrali neozbiljnim i nerealnim. Naime, Francesco je želio postati najbolji strijelac i najbolji igrač Rome svih vremena.

Na početku sezone 1996/97, Romu je preuzeo argentinski stručnjak Carlos Bianchi. Jedini trener koji nije vjerovao u Tottija i koji ga je namjeravo prodati, jer je u njemu vidio “običnog” veznog igrača. Čak je i postavio ultimatum tadašnjem i dugogodišnjem vlasniku Rome Francu Sensiju, da bira između njih dvojice, a Sensi je riječima:

“U Francescu vidim sina kojeg nikada nisam imao” bio dovoljno jasan.

Jedan od prvih ljudi koji je prepoznao fudbalsku veličinu i kvalitet Tottija, bio je Romin trener, Zdenek Zeman, koji je Tottiju dao ulogu lijevog polušpica, odmah iza argentinskog napadača Abela Balba. Za vrijeme Zdeneka Zemana, Tottijev san o velikom vođi Rome se počeo ostvarivati. Francesco je postao kapiten Vučice u oktobru 1998, kao najmlađi kapiten jednog kluba u historiji Serije A sa svega 22 godine, a Romini navijači su odmah prepoznali fudbalsko umijeće, znanje, njegovu ljubav i vjernost prema klubu, pa je dobio nadimak “Zlatni dečko.”

https://s14.postimg.org/r6u2ekikx/totti1.jpg

Dolazak na tron

Godine koje su označile početak novog milenija, ujedno su bile period potpune afirmacije i velikog uspjeha za već tada najboljeg italijanskog fudbalera. Totti je prošao sve reprezentativne selekcije, a za A selekciju Azzurra je debitovao 1998. godine protiv Švicarske u kvalifikacijama za Euro 2000 u Belgiji i Holandiji. Prvi reprezentativni gol protiv Portugala, značio je i zagarantovano mjesto u prvim timu tadašnjeg selektora Dina Zoffa. Totti je predvodio Azzurre do finala Evropskog prvenstva, gdje je Italija izgubila od Francuske, a ostali su upamćeni njegov gol protiv Holandije tokom izvođenje jedanaesteraca u polufinalu, kada je u stilu legandarnog Čeha Panenke, prebacio Van Der Saara i finalna utakmica u kojoj je i pored poraza, Totti bio proglašen za najboljeg igrača.

Već naredne sezone, Roma prvi puta nakon 1983. godine osvaja Scudetto, a Totti je sa 13 golova i velikim brojem asistencija bio ključni igrač. U toj sezoni je i proglašen za najboljeg italijanskog igrača, a za navijače Rome već tada postaje apsolutno nedodirljivi simbol kluba. Sjajne igre nisu ostale nezapažene. Ponude najvećih svjetskih klubova su stizale, poput onih iz Reala i Milana, ali Totti je odlučio ostati u Romi.

Bimbo d'Oro, kako zovu Tottija, znao je da u Romi neće moći ostvariti uspjehe vrijedne individualnih nagrada, koje je sigurno mogao dobiti u nekom većem klubu, ali stvari kao što su odanost i čast nemaju cijenu. Ostao je Totti u Romi odbivši najveće evropske klubove i njihove bogate ponude, a iz čiste ljubavi prema jednom gradu i klubu, izabrao je da ostane simbol Rome.

“Rođen sam u Rimu i u Rimu će umrijeti”, rekao je Totti.

Nastavio je postizati golove za Vučicu i biti lider italijanske reprezentacije u godinama koje su uslijedile. Ipak, uz neosporno fudbalsko umijeće, Francesco je znao pokazati i svoju “crnu” stranu, zbog izuzetnog temperamenta i nezgodne naravi. Svima su u sjećanju incidenti sa Ramelowom, Poulsenom, Balotellijem, gdje je Totti nepromišljenim potezima često znao okrenuti objektivnu fudbalsku publiku protiv sebe.

Ipak, to donekle i ne treba čuditi, jer je Totti bio igrač nad kojim se pravi najviše prekršaja u italijanskom prvenstvu. Često isprovociran grubim startovima protivničkih igrača, Francesco je pored igre svoju pažnju morao posvetiti uzvraćanju udaraca protivnicima i “morao” je platiti cijenu svome fudbalskom znanju. Totti je u sezoni 2004/05 ostvario jedan od svojih životnih ciljeva. U meču protiv Intera 19. decembra 2004. godine srušio je rekord Roberta Pruzza postigavši svoj 107. pogodak za Romu. Time je Francesco Totti postao najbolji strijelac Rome svih vremena, a te sezone je dobio nagradu za najboljeg italijanskog fudbalera, ukupno treći put.

Kruna karijere

Uz mnogo asistencija i 15 golova, drugi dio sezone 2005/06 bio je koban za kapitena Rome. U februaru je Totti doživio tešku povredu u utakmici italijanskog prvenstva protiv Empolija. Radilo se o lomu fibule zbog koje je Totti morao okončati odličnu sezonu. Cijela nacija je strepila za Tottijev oporavak pred nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, a italijanske TV i radio stanice redovno su prekidale program radi novih informacija o njegovom stanju.

Totti je ipak zaigrao na prvenstvu, iako nedovoljno spreman, ali prevelika želja za nastupom, natjerala ga je da pomogne svojoj zemlji i da se pokuša iskupiti za prethodne neuspjehe sa reprezentacijom. I pored povrede, Francesco je odlučujućim golom protiv Australije u osmini finale, te sa četiti asistencije, bio jedan od ključnih igrača Italije koja je 2006. osvojila Svjetsko prvenstvo.

Bio je to vrhunac i kruna Tottijeve karijere. Bimbo d'Oro se nakon tog Svjetskog prvenstva, pomalo neočekivano oprostio od reprezentativnog dresa, pravdajući to velikim naporom i sve češčim povredama, a nakon što je konačno zaliječio povredu, Totti je bio još bolji i nastavio je rušiti rekorde u dresu Rome. Već 2007. godine postaje najbolji strijelac Serije A i Zlatna kopačka Evrope. Zatim, 2008. godine Totti postiže 200. gol za Romu u meču protiv Torina, a osvojenim kupom na kraju sezone, postaje i najuspješniji kapiten Rome svih vremena sa pet trofeja.

Rekord za rekordom

Tokom sezone 2010/11 postiže i 200. gol u Seriji A, postavši tako tek šesti igrač koji je dao 200 i više golova u italijanskom prvenstvu. Totti je u sezoni 2012/13 postigao 225. ligaški gol protiv Genoe nakon kojeg se izjednačio na drugom mjestu najboljih strijelaca Serije A svih vremena sa legendarnim Gunnarom Nordahlom, a kasnije se zaustavio na brojci od 250 i ispred njega je samo čuveni Silvio Piola sa 274 pogotka. Uslijedili su novi rekordi, pa je golom protiv Manchester Cityja 30. septembra 2014. godine postao najstariji strijelac u historiji Lige prvaka, a zatim ga je i dodatno popravio, jer kada je dao gol CSKA Moskvi imao je 38 godina i 59 dana.

Veliki dan za Rominog veterana bio je i 11. januar 2015. godine kada je postigao dva gola protiv Lazija, izjednačivši se sa Dinom da Costom kao najbolji strijelac svih vremena u rimskim derbijima sa 11 golova. Na startu sezone 2015/16 postigao je i 300. gol za Romu, a ovacije Santiago Bernabeua koje je dobio te sezone dokaz su fudbalske veličine Princa Rima.

Ulazak u novu sezonu označio je i dostizanje podviga Paola Maldinija koji je punih 25 sezona nastupa za Milan u Seriji A, a posljednji gol u dresu Vučice dao je 1. februara u Kupu protiv Cesene. Bio je to njegov 307. pogodak u najdražem dresu u ukupno 786 odigranih utakmica.

Nezaboravan oproštaj

Ipak, bližilo se neizbježno o kojem se tek tiho i sa svojevrsnom nevjericom govorilo. Došao je i taj 28. maj.

Navijači Rome su se probudili sa do tada nepoznatim osjećajem, strepnjom i prazninom. Nisu bili spremni za ono što je valjda normalno. A, nije ni Francesco… Kraj jednog ciklusa, ere. Nisu željeli, ali morali su to uraditi. Posljednji trenuci su ga učinili još jedinstvenijim. Emocije su preplavile Olimpico. Najtužniji dio bajke bio je intenzivan i uzbudljiv, ali svima će trebati vremena da se naviknu da Tottija nakon 25 godina više neće gledati u bordo dresu.

Baš u tom trenutku mogla se vidjeti sva njegova veličina i prava slika fudbala. Jedan cijeli stadion izgovara samo tvoje ime, ostavljajući po strani sve ostalo. Inspiracije za milione djece širom svijeta u poremećenim fudbalskim vrijednostima. Roma nije osvojila mnogo trofeja tokom historije, ali imala je onaj najvrijedniji koji je predstavljao snove i kolektivni osjećaj svakog Rimljanina. Da ih nikada ne izda!

Ni Totti nije mogao da se suzdrži, suze su same potekle. Siguran sam da je svako od nas na trenutak tada zaustavio vrijeme, vratio film i duboko uzdahnuo… Jednog dana ćemo shvatiti privilegiju koju smo imali prateći karijeru koja je već sada postala mit.

Ostalo je vječno svjetlo iznad krovova Rima…

Arrivederci Francesco!

Totti je Roma: Arrivederci Francesco!

Francesco TottiRoma
KOMENTARI

KOMENTARI

Zoran
Gost

Eterno!! Jedan, jedini Francesco Totti!

Zeljo do Groba
Gost

Jedan je TOTI,Respekt Kralju

wpDiscuz