Sport Centar

Sve nam se vratilo: Prosinečki je svoju nagradu zaradio stvaranjem harmonije

"BiH ostala bez pobjede u 97. minuti", "Alves za pobjedu, BiH pogađala tri puta okvir gola", "Sudije izbacile Zmajeve sa Mundijala"..., naslovi su koji su proteklih godina frustrirali i najbolje opisivali u bh. medijima sve nesreće sa kojima je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine bila suoćena.

Sve nam se vratilo: Prosinečki je svoju nagradu zaradio stvaranjem harmonije

“BiH ostala bez pobjede u 97. minuti”, “Alves za pobjedu, BiH pogađala tri puta okvir gola”, “Sudije izbacile Zmajeve sa Mundijala”…, naslovi su koji su proteklih godina frustrirali i najbolje opisivali u bh. medijima sve nesreće sa kojima je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine bila suoćena.

Zaista, teško da postoji reprezentacija na tlu Starog kontinenta da joj je naneseno toliko nepravde i da joj je sreća baš toliko puta okrenula leđa u presudnim trenucima, kao što je slučaj sa Zmajevima. Od nesretnog remija u oktobru 2003. godine protiv Danske na krcatom Koševu (1:1), kada smo propustili nekoliko izglednih prilika i ostali bez Eura, do primljenog pogotka u Valensiji u kvalifikacijama za SP protiv Španije u 97. minuti, iako je meč bio produžen šest minuta.

Nesretnim okolnostima ostali smo i bez Eura 2012. BiH je gostovala kod Francuske. Trebala nam je tada u Parizu pobjeda za direktan plasman na EP, imali smo vodstvo do 77. minute, igrali sjajno i bili smo nadomak ostvarenja sna, a onda, Emir Spahić potpuno bespotrebno ruši Nasrija, a glavni sudija pokazuje na bijelu tačku.

Tadašnji igrač Manchester Cityija je bio precizan sa jedanaest metara i meč je okončan bez pobjednika, a BiH je poslana u baraž na megdan Portugalu, protiv kojeg se nismo imali čemu nadati, znajući da nam ekipa s Pirineja predvođena Cristijanom Ronaldom nikako ne leži i da smo u prethodnom baražu za SP 2010. također igrali u doigravanju s istim protivnikom, a posebno upečatljiv bio je meč u Lisabonu u kojem smo nesretno poraženi s 0:1, iako su Zmajevi čak tri puta pogađali okvir gola. Morat će nam se ovo vratiti jednog dana, vjerovatno smo svi tog oktobra u sebi ljutito pomislili.

O golu Džeke protiv Nigerije na Mundijalu u Brazilu, koji je neopravdano poništen zbog nepostojećeg ofsajda, sve je ispričano… Ko zna gdje bi se Zmajevi zaustavili na smotri najboljih svjetskih selekcija da nam Mark Rule, nesretni linijski sudija sa Novog Zelanda nije načinio takvu nepravdu.

I u proteklim kvalifikacijama za SP nesretni remi iz Atine protiv Grčke (1:1), u bukvalno posljednjim sekundama, kada je Tzavellas pogodio šut koji se pogađa jednom u sto godina, koštao nas je plasmana na smotru najboljih selekcija svijeta.

Upravo neuspjeh u minulom kvalifikacijskom ciklusu koštao je Mehmeda Baždarevića posla, a na njegovo mjesto početkom godine imenovan je Robert Prosinečki, a sa popularnim Robijem došla je i sreća, upravo ta gospođa Fortuna, koja nas je posljednjih petnaestak godina prilično frustrirala. Jednostavno postoje takvi ljudi, koji su miljenici sreće kroz čitav, a takav je Prosinečki.

 

U prvom zvaničnom susretu Prosinečkog na klupi Zmajeva, BiH je savladala Sjevernu Irsku 2:1, iako su nas Irci potpuno nadigrali, kao što nikada niko nije. Dovoljan je podatak da je Sjeverna Irska u tom meču izvela 25 kornera. Ali, fudbal je čudna igra.

Malo individualne kvalitete i tek dva-tri bljeska nadigrane selekcije mogu biti kobne po onoga ko je po svim parametrima bolji na terenu. Jedan briljantan pas Edina Džeke i sjajno utrčavanje Harisa Duljevića te jedna obrambena greška Iraca bili su dovoljni da BiH pobjedom započne učešče u UEFA Ligi nacija. U drugom kolu protiv Austrije, za nijansu smo bili bolji u odnosu na susret u Belfastu i slavili minimalnu pobjedu, također bljeskom maestralnog Džeke. Treći susret, u prelijepom ambijentu Grbavice, ponudio je znatno bolju igru Zmajeva. Slavili smo siguran trijumf 2:0 i tako ostali na maksimalnom učinku u Ligi nacija. No, i na Grbavici su nas vile nosale. Tvrdi gosti čak tri puta su pogađali okvir gola.

Ipak, i sreću treba zaslužiti, ona prati hrabre, kako je rekao Edin Džeko nakon sinoćnje maestralne partije. Ništa nije slučajno. BiH zaista izgleda hrabro od kako je na klupi Prosinečki, igrači se bore za svaku loptu, što bi rekao naš selektor, bacaju se na glavu, i kako onda da nam Fortuna opet okrene leđa…

Iz utakmice u utakmicu Zmajevi izgledaju sve bolje, istina, daleko je to još uvijek od idealnog, ali pomaci su vidljivi. Ono što se da primjetiti je da igrači pod komandnom palicom Prosinečkog “trče kao navijeni”, čini se da su u minule tri utakmice UEFA Lige nacija, Zmajevi pretrčali više kilometara nego u kompletnim proteklim kvalifikacijama.

Robi je u bh. selekciju donio i nevjerovatnu hemiju. Igrači se raduju reprezentativnim okupljanjima, među njima vlada bratska atmosfera, a popularni Žuti poput oca svih 90 minuta pomno prati i daje im savjete uz aut-liniju. Baš kao složna i skladna porodica.

Nije slučajno ni to da je baš kod Prosinečkog Pjanić odigrao možda i najbolji meč u reprezentativnom dresu. Fudbaler Juventusa sinoć je na Grbavici pokazao zašto je jedan od najboljih veznih fudbalera na svijetu. Lopte je dijelio kao rukom, a baš jedan takav lucidan pas, krunisan je golom Edina Džeke u 73. minuti.

Još da finski sudija u 30. minuti nije poništio čist gol, nakon neviđenog proigravanja Pjanića i još boljeg gola Džeke, već sinoć bismo imali najbolji pogodak UEFA Lige nacije u ovoj sezoni.

Ipak, nije nas ta nepravda pokolebala, osvojili smo tri boda i sada nam slijedi posljednji meč u Beču protiv Austrije. Na stadionu Ernst Happel za prvo mjesto dovoljan nam je i bod, kako ne bismo morali čekati ishod duela Sjeverne Irske i Austrije. Nemamo ništa protiv da Alaba, Arnautović i društvo i ovaj put pogađaju stative, stvaraju šanse…, a da Robijevi izabranici ostvare trijumf, jer ko još broji pogođene stative. Treba iskoristiti Fortunu koja nas prati otkako je Žuti u januaru ove godine sjeo na klupu Zmajeva…

Sve nam se vratilo, svi oni pehovi su se konačno okrenuli protiv naših protivnika, nakon što su se dosad lomili na leđima Zmajeva. Zaradili smo teškom mukom tu sreću, mi najbolje znamo šta smo prolazili. To je zaradio i Prosinečki.

Nije tajna da je krajem prošlih kvalifikacija atmosfera u ekipi bili loša, da su se počeli stvarati klanovi. Robi je sve to složio, svlačionica danas diše kao jedan pod palicom velikog asa, a jednostavnog i pristupačnog čovjeka.

Stvarajući harmoniju, Prosinečki je zaslužio da ga sudbina pomiluje. Na sreću se ne treba stalno oslanjati, ali dobro ju je imati uz sebe. Igramo sve bolje, kako potcrta Edin Višća, Fortunin vjetar u leđa sve manje će nam i trebati…

fudbalska reprezentacija bihmiralem pjanicrobert prosineckiuefa liga nacija
KOMENTARI

KOMENTARI

Sivi Soko
Gost

Emir Spahić nije bespotrebno napravio prekršaj, nego sudija prije toga nije svirao očigledan prekršaj na Emiru Spahiću..

wpDiscuz