Sport Centar

Sarajevo ostalo bez trofeja: Borba i zajedništvo nisu nagrađeni

Po ko zna koji put u najvažnijim utakmicama Fortuna je okrenula leđa fudbalerima Sarajeva. Iako su tokom svih 90 minuta bili bolji rival od Širokog Brijega u uzvratnom meču finala Kupa BiH, nadigravši ih u regularnom dijelu meča rezultatom 0:1, penal serija bila je kobna za tim sa Koševa.

Sarajevo ostalo bez trofeja: Borba i zajedništvo nisu nagrađeni
FOTO: Sarajevo je ove sezone zaslužilo bar jedan trofej, jer je kao malo kada djelovalo kao tim, čime su uspjeli prevazići nedostatke i limite, ali na kraju to nije bilo dovoljno za pehar

Možda je bordo tim mogao i ranije završiti posao, jer Široki je bio “na konopcima”, možda je nedostajalo i malo više hrabrosti za završni udarac, ali svi do jednog igrača dali su maksimum i pokazali veliku želju da pobijede. Čak i u trenutku kada je Nermin Crnkić promašio prazan gol, što je težak psihološki momenat koji je mogao utakmicu odvesti u potpuno drugom smjeru, igrači Sarajeva nisu se predavali. Ni pritisak sa tribina, ni cjelokupan ambijent na Pecari na kojoj tim sa Koševa nije slavio 12 godina i gdje je igrao protiv tradicije, nije sputao Janjoševe izabranike. Izgarali su i vjerovali da mogu anulirati zaostatak iz prvog meča, ali na kraju nisu imali sreće da upotpune slavlje.

Ispostavilo se i da odluke stručnog štaba pri izvođenju jedanastereca nisu bile baš “najlogičnije”, jer kako objasniti da rekovalescenti Husejinović i Rustemović, nezagrijani i bez pravog osjećaja za igru nakon dugog perioda neigranja preuzimaju odgovornost. Penali jesu svojevrsna lutrija, ali i izbor izvođača penala iz navedenih razloga nije bio baš najjasniji.

Ostalo je tako Sarajevo bez trofeja Kupa, a i u prvenstvu su izgubili realne šanse da dođu do šampionske titule. Bez kalkulacija, iako neadekvatno “naoružani”, hrabro su pokušali na oba fronta izvojevati trijumf. Po onoj “pukovnici ili pokojnici”, ostali su neznani junaci.

Neznani, ali samo za one koji nisu pratili Sarajevo pod vodstvom Mehmeda Janjoša ili su to činili sporadično. Ekipa Sarajeva za prikazanu želju i borbu tokom cijelog perioda pod Čalinom palicom zaslužuje puni respekt i priznanje, ako ništa, aplauze onih najvjernijih navijača koji bi trebali prepoznati neupitni trud i zalaganje cijele ekipe.

Baš kao što Nedim Jusufbegović reče nakon završetka sinoćnje utakmice, Sarajevo je borbu za trofeje izgubilo u januaru kada nisu dovedena adekvatna pojačanja. Propuštena je velika šansa, jer sa po jednim kvalitetnim pojačanjem tamo gdje je škripilo najviše, u veznom redu i u napadu, utisak je da je Sarajevo moglo mnogo više, pogotovo što glavni konkurenti nisu pokazali superiornost ni u jednom segmentu. Uprkos svim limitima u igračkom kadru, Janjoš je izvukao maksimum od ekipe i do kraja je bio u trci za oba trofeja.

Iako su mahom od većine unaprijed bili otpisani zbog kratke klupe i serije teških utakmica, Bordo tim je prethodno, a i pogotovo u Mostaru protiv Zrinjskog i sinoć na Pecari pokazao da je fizički najspremnija ekipa u državi. Čak ni Široki koji je gotovo cijeli drugi dio šampionata odmarao ključne igrače, usmjerivši sve snage na Kup, nije mogao trkački parirati koševskom ligašu i u finišu su imali probleme sa grčevima. Sarajevo ni u jednom meču nije bilo nadigrano i nadtrčano, iako su gotovo svi bili sigurni da zbog umora i kratke klupe nemaju nikakvih šansi u finišu sezone.

Istina je da su na kraju ostali bez oba trofeja, ali volja, želja i zajedništvo koju su pokazali bordo momci uprkos okolnostima koje su ih pratile, moraju biti prepoznati i uvaženi od vlastitih navijača. Na Koševu je bilo kvalitenijih generacija, individualno boljih ekipa, ali zaista se teško sjetiti da je jedna ekipa u svakoj utakmici pokazala takvo htijenje i borbu kao aktuelna. Najbolji primjeri su Grbavica i Pecara, gdje su bordo momci bili uskraćeni za podršku navijača, ali na “vrućim gostovanjima” ostavili su srce i dušu , pokazavši jedinstven timski duh.

I zato, igračima i struci nema se šta zamjeriti, jer su pokušali i dali sve od sebe da ostvare uspjeh kojem su mimo svih prognoza bili jako blizu. Loš januarski prelazni rok i nedostatak sreće u ključnim momentima ostavili su ih bez trofeja, ali kada se slegnu utisci, hladne glave se mogu donijeti zaključci.

Sarajevo je ove sezone zaslužilo bar jedan trofej, jer je kao malo kada djelovalo kao tim, čime su uspjeli prevazići nedostatke i limite, ali na kraju to nije bilo dovoljno za pehar. Njihova borba i zajedništvo nisu nagrađeni, ali sigurno je da ovaj tim ima zdrave temelje za narednu sezonu i da uz adekvatna pojačanja i pravilnu selekciju nije rekao posljednju riječ.

Sada su na ispitu čelnici kluba, koji jasno moraju odrediti prioritete za narednu sezonu i djelovati u tom smjeru, a to svakako ne može samo biti izlazak u Evropu, jer sezona bez trofeja po svim parametrima za FK Sarajevo je neuspjeh. Iako je vrijeme da se svode računi, aplauz je priznanica, a ne račun. Fudbaleri Sarajeva su za sve prikazano pod Janjoševom palicom zaslužili aplauze svojih navijača već u subotu protiv Željezničara.

fksarajevo
KOMENTARI

KOMENTARI

Solomon
Gost

Pitanje je sada da li Siroki treba da predstavlja nasu domovinu u kupu nakon onakvoga divljanja kad je svirana nacionalna himna.Nogometni savez ce izgleda zestoko da kazni siroki mozda cak i izbacivanjem iz kupa svasta je moguce.Pitamo se svi dali grad koji mrzi drzavu i njihov tim treba uopce da pretstavlja BiH,mnogi ce reci i vecina siguran sam veliko NE.Ako se brukamo unutar drzave zasto da se brukamo van nje to nam zaista ne treba.Na nogometnome savezu je sada,sad se treba zauvjek reci NE nacionalizmu u sportu kao sto je to normalno u evropi i u svijetu.

wpDiscuz