Sport Centar

Sarajevo i penali: Slučaj koji, vjerovatno, nije zabilježen nikad i nigdje u svijetu

Nekad davno, kada je fudbal tek izrastao u najpopularniji sport na planeti, pobjednik u mečevima s neriješenim ishodom odlučivao se - bacanjem novčića. Da pitate fudbalere Sarajeva, objeručke bi prihvatili opciju da se vrati to drevno pravilo.

Sarajevo i penali: Slučaj koji, vjerovatno, nije zabilježen nikad i nigdje u svijetu

Razlog je jednostavan. Vjerovatno u svijetu ne postoji ekipa koja je toliko toga prosula zahvaljujuću jedanaestercima, a u tako kratkom periodu. Bordo ekipa izgubila je više nego ijedna druga u svega pola godine, isključivo zahvaljujući lošem izvođenju udarca s bijele tačke.

Sve je počelo s promašajem Elvisa Sarića u aprilskom derbiju protiv Zrinjskog, u sklopu Lige za prvaka. Da je Sarić pogodio, sve bi bilo drugačije, meč na Koševu ne bi završio s 0:0. Plemići vjerovatno ne bi bili prvaci, čak je moguće da bi upravo Sarajevo, na krilima te eventualne pobjede, na kraju osvojilo prvenstvo.

Penali su bordo sastav koštali skupo i u finalu Kupa BiH. U revanš susretu finala protiv Širokog Brijega na Pecari gosti su bili bolji, pobijedili s 1:0 u regularnom dijelu i pritom promašili nekoliko kolosalnih prilika (Crnkić, Hebibović). No, sve se na kraju svelo na penale. Kup je osvojio hercegovački tim. To je već drugi trofej koji je Sarajevu, u svega par mjeseci, izmakao iz ruku zbog nesretnih jedanaesteraca.

Ekipa s Koševa ispala je ovog ljeta i od objektivno slabijeg protivnika, moldavske Zarije, u pretkolu Evropske lige, dakako, zbog lošijeg izvođenja penala. Da stvar bude gora, imali su i jedan promašaj sa bijele tačke i u regularnom dijelu revanš susreta protiv Moldavaca.

U nedavnom gradskom derbiju, Rahmanović je promašio jedanesterac i tako gurnuo novu gorku pilulu bordo navijačima, jer je imao priliku spriječiti poraz od ljutog rivala, Željezničara, i to na domaćem terenu. S druge strane, kapiten Plavih Zajko Zeba nije imao problema da s bijele tačke svom klubu donese veliku pobjedu na Koševu.

I, kao što to govore u onim beskonačnim reklamama za prodaju lonaca od titanijuma i superoštrih noževa – to nije sve.

Sarajevo je jučer igralo šesnaestinu finala Kupa BiH protiv Mladosti u Doboju kod Kaknja. Regularni dio utakmice utakmice završen je 0:0. Pristupilo se izvođenju penala. Ne moramo naglašavati kako se završilo.

Prokletstvo? Loša sreća? Teško da je tako nešto posrijedi. Teza da su penali, zapravo, lutrija obična je frazetina od koje se ozbiljnim sportskim novinarima i analitičarima diže kosa na glavi. Naravno da će trener ekipe poražene na takav način uvijek sve svaliti na neku zlu kob, pokušavajući koliko-toliko zaštiti sopstvene igrače koji jednostavno nisu bili bolji od protivnika u izvođenju jedanesteraca.

Ali, za one koji pomnije prate sport, znaju da to apstraktno objašnjenje ne pije vode. Da su penali tek pitanje puke sreće prvi se ne bi složio Ben Lyttleton, engleski kolumnista koji je u svojoj knjizi “Twelve Yards: The Art and Psychology od the Perfect Penalty” objasnio kako izvođenje jedanaesteraca nije bacanje graha, već – znanje.

Također je, kroz nekoliko primjera, naveo ključnu stvar koja bi, valjda, svima koji se bave sportom trebala biti kristalno jasno – praksa čini majstora.

Njemačka reprezentacija kroz historiju je penale pucala sa 93 posto uspješnosti, dok je kod Engleske taj procenat svega 66 posto. Brojke koje jasno govore kako ništa nije slučajno kod jedanaesteraca, navodi Lyttleton.

U sportu možete biti bolji od svojih protivnika u nekoliko mečeva i svejedno izgubiti, ali nikad nećete upasti u tako dugu seriju neuspjeha ako ste zaista dovoljno kvalitetni. Recimo, pet utakmica zaredom protiv slabijih protivnika ne može izgubiti niko. Dvije-tri možda. Pet nikako.

Pravo je pitanje da li i koliko fudbaleri Sarajeva treniraju izvođenje penala. Možda i treniraju do faze iscprljenosti, ali je očito da onda nisu psihološki na nivou zadatka. Kompleks? Tu je trener da otkloni tu vrstu problema, jer trener je, de facto, prvo psiholog, pa tek onda osoba koja na tabli crta akcije.

Uostalom, ako fudbaleri sami sebe uvjere da kompleks ili neko prokletstvo zaista postoji – onda i ne zaslužuju da se zovu sportistima.

Dobra vijest za Sarajevo je da će rano ispadanje u Kupu omogućiti ekipi da se u potpunosti posveti domaćem prvenstvu. U tom kontekstu, najgora stvar se desila prošle sezone – Sarajevo je u Kupu otišlo do samog kraja i na kraju opet ostalo bez trofeja. Da su ranije ispali, vjerovatno bi se stvari u prvenstvu drugačije raspetljale za bordo momke. Ovako, ostali su bez ijednog pehara.

Prvoplasirani Zrinjski trenutno ima čak 10 bodova više. Nedostižno? Prošle sezone su imali i 11 poena “fore”, pa ih je u Ligi za prvaka Željezničar u jednom trenutku prestigao.

Fudbalerima Sarajevu treba samo više vjere. Za početak, u same sebe. Kvalitet imaju, provjerenog stručnjaka vratili su na klupu. Ništa nije izgubljeno. Osim ako se ne predaju unaprijed.

fkmladostdkfksarajevohskzrinjskikup bih
KOMENTARI

KOMENTARI

Premijer
Gost

Odavno govorim da penali nisu samo sreća… U sarajevu su krivi što očito nisu tome posvetili pažnju, samo se pitam kada će se konačnio naučiti pameti??!

Kokuz
Gost

Sta ima Sarajevo s tim sto je Zrinjskog Željo prestig'o sa 12 bodova zaostatka proslo prvenstvo?

wpDiscuz