Sport Centar

Ram za sliku kapitena Elmedina Kikanovića: Tuzlak koji je spasio obraz domovine

Ako ovog novinara pitate koje su tri najupečatljivije individualne partije u utakmicama seniorske košarkaške reprezentacije BiH, velikoj dilemi neće biti mjesta.

Ram za sliku kapitena Elmedina Kikanovića: Tuzlak koji je spasio obraz domovine

Ako ovog novinara pitate koje su tri najupečatljivije individualne partije u utakmicama seniorske košarkaške reprezentacije BiH, velikoj dilemi neće biti mjesta.

Jedna od njih je svakako nezaboravna izvedba Nenada Markovića 1997. godine u krcatoj Skenderiji protiv Hrvatske, zatim košgeterski šou Mirze Teletovića na EP u Sloveniji 2013. protiv Litvanije, a ogromnu emotivnu vrijednost nosi i ono što je Elmedin Kikanović uradio 7. septembra 2015. godine u Monpeljeu. Bila je privilegija uživo gledati sva tri meča, skoro uz sami parket.

Ove uspomene dragocjene su, svaka na svoj način, ali je objava popularnog Kikana, koji je jučer saopštio da se oprašta od najdražeg dresa, jučer snažno pritisnula sjećanja i odvrtila taj film sa utakmice 3. kola Eurobasketa u Francuskoj.

Za one koji su zaboravili, treba napomenuti da smo na to Evropsko prvenstvo (posljednje na kojem smo učestvovali) došli kao kanta za napucavanje. U odnosu na sastav koji je dvije godine ranije nastupio u Sloveniji, bili smo znatno oslabljeni. Nije bilo Đedovića, Teletovića, Wrighta…

Kada reprezentaciji koja ni dotad nije uspjevala dohvatiti drugi krug EP oduzmete najveće zvijezde, potpuno je jasno da se očekuje poniženje. Došli smo u jaku grupu, gdje je svaka ekipa imala euroligaške igrače, a tri od njih i NBA vedete. Novinarska ekipa iz BiH bila je malobrojna, svi su nas već ispratili uz pitanje zašto uopšte idemo na dalek put kada našu reprezentaciju ionako očekuje pet glatkih poraza.

I – nije se desilo. Čast je spašena 7. septembra. Izrael nas je držao na konopcima, imao blago vodstvo većim dijelom meča, očekivalo se da ekipa koju krase kalibri poput Omrija Casspija (prvak sa Golden State Warriorsima, u vrijeme EP član Sacramento Kingsa) i Lior Eliyahu (bivši NBA igrač, s dugogodišnjim stažem u Euroligi) rutinski privede posao kraju.

Tada se ukazao Elmedin Kikanović, koji je netom prije EP preuzeo kapitensku traku od današnjeg predsjednika KSBiH Teletovića. Složio je tricu za dodatnih pet minuta uz zvuk sirene, u trenutku kada su se izraelski novinari već pakovali za selidbu u press-centar, a zatim u produžetku polaganjem donio pobjedu našoj ekipi (86:84). Izvojevali smo trijumf koji je spasio obraz bh. košarke, koji je pokazao da nismo ipak uzalud tu, na velikom takmičenju.

Kikan nije dozvolio sramotu, da se s 0-5 vratimo kući, kao zadnji otpadak evropske košarke. Odigrao je cijeli meč vrhunski (17 poena) i probudio ratnički karakter ostalih Zmajeva kako bi mu pomogli u rušenju apsolutnog favorita, u trenutku kada su ih svi prekrižili. Bila je to utakmica za infarkt, kada ne možete gledati sami kraj od navale emocija. Roditelji našeg kapitena i supruga bili su na tribinama Park & Suites Arene u Monpeljeu, tresli se, plakali, smijali,… Tad se upitate kako se zaista mogu osjećati članovi familije jednog sportskog heroja u ovakvom trenutku, ali ostaje to nedokučiv pojam. Samo oni znaju.

Elmedin Kikanović je 14 godina igrao za reprezentaciju. Debitovao praktično kao tinejdžer (imao je 17). Kao što je i sam konstatovao u jučerašnjoj objavi, odazivao se u nacionalni tim kad je god mogao, pokušao biti primjer ostalima.

U zadnje dvije utakmice prvog kruga aktuelnih kvalifikacija za SP (protiv Francuske i Belgije) bio je daleko najiskusniji među mlađahnim Zmajevima, uzeo i onaj zadnji šut u Antverpenu. Nije ga pogodio, ali nije u tome poenta. Stvar je u tome da preuzmeš odgovornost kad si kapiten.

Tuzlak je iscrtao konture savršenog lidera. Njega ne čini čovjek koji ima najbolju statistiku, već onaj koji ima pravi odnos prema saigračima, treneru, publici i protivniku. Koji uzima loptu kad je najteže, a ne samo kad treba bildati vlastite brojke.

Amerikanci imaju izraz. Glue guy. To je igrač koji “zalijepi” cijelu ekipu selotejpom, drži je na okupu vlastitim postupcima, priguši ego i jednostavno čini sve što treba za trijumf. To je tip koji je sebi najmanje važan, onaj koji se istinski bori da svi zajedno na kraju slave.

Elmedin Kikanović, “finest one” iz čuvene tuzlanske škole košarke, bio je melem i za selektore. Treba odrađivati smetljarski posao u reketu, tuči se sa gorostasima, voditi napad umjesto playmakera, uzmati “vrući krompir” kada niko ne smije ni pogledati na koš, sjediti na klupi… Ništa nije problem.

Sve za tim, sve za domovinu. Uvijek i zauvijek. Čuvao je obraz BiH kada su mnogi okretali glavu od dresa reprezentacije, dolazio i povrijeđen na pripreme selekcije te tako dovodio u pitanje svoje ugovore sa poznatim evropskim klubovima…

Zato poruka svim aktuelnim i budućim Zmajevima može biti jednostavna. Ne morate davati po 30 koševa za reprezentaciju, dijeliti izjave o patriotizmu i mahati zastavama. Puno je jednostavnije, ako želite da vas navijači u BiH cijene i vole. Budite barem malo kao Elmedin Kikanović.

elmedin kikanovickosarkaska reprezentacija bih
KOMENTARI

KOMENTARI

No Y
Gost

Upravo tako!
Stajao sam na tribinama u liniji sa tricom Kikanovica i znao da ce uci i prije nego sto je prosla obruc. Jezovito.

wpDiscuz