Sport Centar

Pogled u ogledalo: Rukometni savez je dobio što je zaslužio, kažnjeni su hrabri Zmajevi

Poslije početnog šoka i gnjeva, uslijedilo je preispitivanje. Kako smo uopšte došli u ovu situaciju?

Pogled u ogledalo: Rukometni savez je dobio što je zaslužio, kažnjeni su hrabri Zmajevi

Poslije početnog šoka i gnjeva, uslijedilo je preispitivanje. Kako smo uopšte došli u ovu situaciju? Pobijedili smo Švicarsku u dvije utakmice, slavili u Mejdanu i širom države, vjerujući kako ćemo naše rukometaše gledati u baražu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. I sad nam odjednom kažu – nećemo.

Sad možemo biti bijesni na Evropsku rukometnu federaciju (EHF) do mile volje, poželjeti da nekoliko kobaltnih bombi sravni Švicarsku, delegatu razbiti prozore na njegovoj kući u Sloveniji. Ali, neće pomoći.

Trebamo samo biti pošteni i vratiti film, iz jednostavnog razloga, da smo načisto sa sobom.

Dakle, krenimo redom. U zapisniku pred revanš susret rukometnih reprezentacija BiH i Švicarske nije bilo imena Tomislava Nuića. A čovjek uredno nastupio, još zabio gol Švicarcima. Gosti se žalili i dobili ono što nisu mogli ostvariti sportskom borbom na terenu – pobjedu od 10:0 i plasman u baraž.

Propisi su jasni, tu nema trunke dileme. Na stranu naše emocije, ali ako prelistate pravilnik EHF-a znat ćete da su birokrate u Beču imale samo jednu opciju.

Mogli bismo pričati da bi u EHF-u zaobišli pravila da je situacija obrnuta, odnosno da se ovo desilo Švicarskoj. Tu bi u obzir došla i ona famozna tlapnja o vječnoj nepravdi u odnosu velikih i malih, bogatih i siromašnih, ali evo u čemu je kvaka – Švicarskoj rukometnoj federaciji se ovo nikad ne bi desilo. Desilo se nama, a pravila su samo ispoštovana do kraja.

Kriv je delegat Darko Repenšek? Jeste, možda je pogriješio u prekucavanju sastava. Veliko možda. Ali, u svakom slučaju, zapisnik potpisuju predstavnici ekipa. Njihovo je da prekontrolišu da li je sve uneseno kako treba i da svojim potpisom ovjere dokument.

Zbog čega bi inače trebalo potpisati zapisnik? Onako, nek’ stoji potpis, reda radi? E, pa upravo zbog toga nećemo ugledati baraž. Što neko u Rukometnom savezu BiH misli da ništa nije važno, da je sve osim utakmice samo cjepidlačenje… Platili smo cijenu vlastitog javašluka.

Iz tabora reprezentacije i Saveza u prvim izjavama nakon susreta još su optuživali novinare kako namjerno kvare slavlje bespotrebnim glasinama o žalbi Švicaraca. Još su počeli izmišljati neprijatelje u situaciji u kojoj su sami sebi iskopali rupu, umjesto da se pozabave kako je uopšte došlo do toga da neko potpiše neispravan zapisnik.

Rukometni savez BiH već mjesecima je u stanju između života i smrti, slučaj “Nuić” će vjerovatno tek iskopčati aparate, da bi se pacijent mogao i zvanično proglasiti mrtvim. Konačna kazna za eru diletantizma i anarhije.

Najgore je ipak što cijenu plaćaju oni koji su to najmanje zaslužili. Naši rukometni heroji, od Mirsada Terzića do Benjamina Burića, časno su i pošteno izborili baraž, dva puta pobijedili Švicarsku, ne bi li donijeli malo radosti svom napaćenom narodu.

Ginuli su na parketu, borili se do zadnjeg atoma, plakali od sreće sa svojima navijačima, da bi neki faktor iz nekog saveza sve to izbrisao potpisujući papir koji nije ni pogledao kako treba. Jednim potezom olovke ugašeno je sve što su Bilal Šuman i njegovi Spartanci uradili u minulim kvalifikacijama.

Rukometni savez BiH sam je sebi ispisao presudu. I za njim ne treba žaliti. Ne zaslužuje RSBiH ništa, zbog javašluka. Zbog izdaje tih hrabrih i srčanih momaka.

ehfrukometna reprezentacija bihrukometni savez bihtomislav nuic
KOMENTARI

KOMENTARI

Milan
Gost

Dobar text

wpDiscuz