Sport Centar

Piccola storia di grande amore: Gonzalo Higuain – od izdajnika do žrtve

Sudbina je željela da etiketa fudbalera od 90 miliona eura bude jača od svega, iako su ga u navijači Juventusa iskreno zavoljeli, a Pipita im je tu ljubav uzvraćao i uživao je u crno-bijelom dresu.

Piccola storia di grande amore: Gonzalo Higuain – od izdajnika do žrtve

Sudbina je željela da etiketa fudbalera od 90 miliona eura bude jača od svega, iako su ga u navijači Juventusa iskreno zavoljeli, a Pipita im je tu ljubav uzvraćao i uživao je u crno-bijelom dresu.

Ipak, fudbal odavno nije stvar srca i emocija. Jasno, sve je pitanje biznisa i profita. Ronaldov dolazak u Torino bio je i jednosmjerna karta za Gonzala Higuaina, koji nakon dvije sezone napušta redove Stare dame. U tom periodu postigao je 55 golova u 105 utakmica u svim takmičenjima, te se statistički profilirao kao jedan od najboljih golgetera u historiji slavnog italijanskog kluba.

Njegove kvalitete niko ne može dovesti u pitanje, ali za sumu novca koju je doveden očekivalo se pravi razliku i na međunarodnom nivou. Doveden je kako bi se premostio jaz između Juventusa i najboljih timova u Evropi, a iako je postizao ključne golove protiv Monaca u polufinalu pretprošle ili Tottenhama u osmini finala Lige prvaka prošle sezone, nije uspio u potpunosti ispuniti misiju. Za “ušati pehar” ipak nema garancija i mnogo je faktora koji se moraju poklopiti da bi stigli do tog trofeja. Pogotovo za malerozni Juventus koji je gubio u sedam finala, pet uzastopnih…

Ni dolazak Ronalda nije garant da će Juve nakon 22 godine ponovo biti na krovu Evrope, ali ako Portugalac koji je predoređen za najelitnije fudbalsko takmičenje ne promijeni sudbinu kluba, pitanje je da li iko može. Stara dama je zato odlučila žrtvovati Pipitu za najboljeg fudbalera današnjice.

Juve nije postao prvak Evrope u protekle dvije sezone, ali Argentinac je donio neizmjerno mnogo sreće tifozima torinskog kluba. U obje je bio ključni fudbaler na putu do duple krune. U prvoj sezoni u Torinu je briljirao. Riješio je gotovo sve bitne utakmice, uključujući i neke ključne derbije poput Torina, Rome i Napolija, a slično je ponovio i u polufinalu Kupa golovima protiv svog bivšeg tima. Druga sezona je golgeterski bila nešto slabija, ali ponovo je bio čovjek odluke. Počevši od teškog gostovanja u Napulju, polufinala Kupa protiv Atalante, Tottenhama u Ligi prvaka i pobjedničkog gola protiv Intera na Meazzi u 90. minuti koji je definitivno prelomio sezonu, u trenutku kada je djelovalo da će Stara dama izgubiti primat u Seriji A.

U Juventusu je postao i kompletniji igrač, jer je promijenio i način igre. Kod Allegrija je naučio da se žrtvuje za ekipu u sistemu u kojem je morao pomagati u odbrambenim zadacima, te je u pojedinim trenucima čak imao i ulogu kreatora, daleko od kaznenog prostora, što je smanjilo njegovu golgetersku produktivnost koju je imao u Napoliju u Sarrijevom sistemu, potpuno podređenom njemu i postizanju golova. Taj detalj nije beznačajan i ne može se uzeti zdravo za gotovo, jer Higuainova transformacija od individualca koji je rušio brojne rekorde, do “ratnika” u sistemu koji se temelji na ideji timske igre i kolektiva nije bila bezbolna.

Pored svih bitnih pogodaka koje je postigao, postoji jedna stvar koja je posebno impresionirala sve Juventine. Gonzalov karakter. Srce, velikodušnost, naporan rad i poniznost koju je pokazivao dojmili su i najvećeg među njima, Gianluigija Buffona, koji mu je nakon pobjede protiv Udinesea uputio i možda najveći kompliment, iako u tom meču nije postigao gol.

“Rezultatima 6:2 se ne osvaja Scudetto, osvaja se duhom Higuaina. Uputimo mu aplauze, rekao sam treneru Allegriju da 24 sata emituje video njegove igre, jer ćemo tako shvatiti kako se osvaja šampionat. Pipita reprezentuje duh Juventusa, on je lider i primjer svima. Ponosan sam što ga vidim u ovakvom izdanju.”

Liga prvaka je ostala san, ali Higuain je onaj koji je davao sve u Juventusu. Okrenuo se čak i protiv ljudi koji su ga neizmjerno voljeli u Napulju kako bi obukao dres Torineza i zbog toga je postao izdajnik među Napolitancima. Kada se nakon odmora vratio u Juventusov trening centar, pred navijačima je dodirnuo grb i poljubio ga. Želio je ostati. Na kraju se kao istinski profesionalac, koji daje dušu i srce timu, predao bez opiranja.

Na njegovo mjesto će doći najbolji igrač svijeta, a Juve nema luksuz da na klupi drži igrača koji zarađuje 7,5 miliona godišnje i koji je plaćen 90 miliona. Zbog toga je njegov odlazak postao prioritet. Bio je to kratak, ali intenzivan brak sa Starom damom obilježen bitnim golovima i velikim emocijama. Dovoljno da zauvijek ostane u srcima navijača torinskog kluba.

Njegova cijena je ipak bila teret za obje strane, kao i etiketa igrača u kojeg se ne može pouzdati kada je zaista bitno. Iako je nesumnjivo bio odlučujući igrač u posljednje dvije sezone, teške su crno-bijele boje Juventusa, savršenstva i snage. Više od duboke zahvalnosti nije ostalo, Stara dama je morala žrtvovati Pipitu…

gonzalo higuainjuventus
KOMENTARI

KOMENTARI