Sport Centar

Oproštaj jednog od omiljenih Zmajeva: Fudbalski Rembrandt koji je crtao pasove i slobodnjake

Nekako se sve podudarilo u tom periodu. Pozitivne promjene u bosanskohercegovačkom fudbalu, razvoj reprezentacije, uspostava sve većeg broja TV prenosa najrazličitijih fudbalskih liga za naše prostore...

Oproštaj jednog od omiljenih Zmajeva: Fudbalski Rembrandt koji je crtao pasove i slobodnjake

Nekako se sve podudarilo u tom periodu. Pozitivne promjene u bosanskohercegovačkom fudbalu, razvoj reprezentacije, uspostava sve većeg broja TV prenosa najrazličitijih fudbalskih liga za naše prostore…

Nije tajna da su uspjesi reprezentacije BiH mahom temelje dobili u Njemačkoj gdje su, nekako istovremeno, isplivali fudbaleri koji će godinama kasnije biti srž ekipe koja će ostati upamćena kao prva koja je izborila plasman na veliko takmičenje, a složit ćete se, uz malo sreće mogla i mnogo, mnogo više.

Dobili smo brojne legende dresa Zmajeva, najboljeg strijelca svih vremena, fudbalera koji nas je golom odveo na veliko takmičenje, Misimovića koji je činio čuda s loptom, ali i jednog zaboravljenog majstora, Sejada Salihovića. Za mnoge smo dosad čuli onu poznatu, mogao je i morao mnogo više, ali to za igrača najplemenitijeg fudbalskog kova i rijetko viđene klase u lijevoj nozi, zaista vrijedi.

Što zbog povreda, što zbog neobičnog transfera u Kinu, Salihović je ostao pomalo zaboravljen. Da se emotivnom porukom nije oprostio od najvažnije sporedne stvari na svijetu, prošlo bi još dosta vremena do trenutka kada bi ga se neko ponovo sjetio. Osim navijača Hoffenheima u čije se stranice historije utkao i osigurao sebi vječnost.

U Herthi mu nisu mnogo vjerovali. U Berlinu je započeo svoju karijeru, ali je odigrao jednocifren broj, pretežno nebitnih, utakmica i niko u glavnom gradu nije vjerovao da će bh. fudbaler napraviti vrlo dobru karijeru. No, onda je prešao u ‘mali Hoffenheim’, tadašnjeg trećeligaša koji je brzo zauzeo mjesto upravo Herthe u Bundesligi i koji je na najbolji mogući način eksploatisao kvalitete ovog znalca i fudbalskog Rembrandta, kako ga je oslovio jedan naš poznati komentator.

Za najveći uspjeh u historiji ovog malog kluba upravo je zaslužan Sejad Salihović, koji je zajedno sa drugom bh. ikonom, Vedadom Ibiševićem, predstavljao suho zlato i činio tandem koji nikada neće biti zaboravljen.

Prve godine u Bundesligi su i zlatni period za ljevonogog dragulja čiji su slobodni udarci bili teme sportskih emisija i priloga u kojima je igrao glavnu rolu. Postao je noćna mora golmanima u Njemačkoj, pa ga je tako proslavljeni Roman Weidenfeller označio kao i najveću prijetnju kada mu dolazi na megdan. Fudbal je za Salihovića bila zabava, uostalom, tako je i igrao…

“Igrati Bundesligu je privilegija i za mene je to prava zabava. Nema mnogo igrača takvu priliku kao što sam ja dobio”, istakao je Salihović prije pet godina u priogu nazvanom ‘Kralj slobodnih udaraca’.

Odlične igre u Hoffenheimu poklopile su se i sa ekspanzijom reprezentativnog fudbala u BiH. Za mnoge igrače veće karijere nego što je napravio Sejo, bh. javnost nije nije imala milosti, ali za plemenitog veznjaka nikada nismo čuli kritike da u dresu Zmajeva nije pružao svoj maksimum. Uostalom, majstorija iz slobodnjaka protiv Turske, a riječ je bio o vrlo važnom pogotku, teško da će dobiti još mnogo rivala za najbolji gol ikada viđen za našu A selekciju.

Nažalost, po povratku sa Mundijala u Brazilu, krenuo je i nezaustavljiv pad karijere koja je mogla imati i mnogo atraktivniji rasplet. Odlazak u Kinu, problemi sa povredama i pad u zaborav od kojeg u našoj zemlji spasa nema. Šta bi napravio da je sve išlo po ‘loju’, nikada nećemo saznati. Ostalo je da ga pamte ljubitelji prefinjenog poteza i njemački golmani čiji je veliki neprijatelj bio.

fudbalska reprezentacija bihhoffenheimsejad salihovic
KOMENTARI

KOMENTARI