Sport Centar

Nalić za SC: Ne pričam s klubovima koji već imaju trenera, sin možda zaigra s Ibrahimovićem

Otkako je zakoračio u Premijer ligu BiH, Zlatan Nalić je u centru pažnje ovdašnje javnosti. Status lica s naslovnica zavrijedio je markatnom pojavom, elokvencijom, autoritetom znanja, ali i dobrim rezultatima na klupi Slobode.

Nalić za SC: Ne pričam s klubovima koji već imaju trenera, sin možda zaigra s Ibrahimovićem

Otkako je zakoračio u Premijer ligu BiH, Zlatan Nalić je u centru pažnje ovdašnje javnosti. Status lica s naslovnica zavrijedio je markantnom pojavom, elokvencijom, autoritetom znanja, ali i dobrim rezultatima na klupi Slobode.

Od kluba koji se prošle sezone borio za opstanak stvorio je tim kojem niko ne može osporiti poziciju u sredini tabele, a koji bi još, uz malo sreće, mogao ući u bitku za izlazak na evropsku scenu. Ipak, Nalić je tip koji stoji čvrsto na zemlji, a ni maniri mu ne dozvoljavaju da dijeli floskule o nerealnim ambicijama.

U Slobodu je došao pukim slučajem ili, ako ćemo gledati iz neke romantičnije perspektive, gvozdenom voljom sudbine. To je ekipa njegove mladosti, crveno-crni dres nosio je i Zlatanov otac… Zbog toga je krenuo obrnutim putem. Suprotno našim trenerima koji streme Evropi, Nalić je iz Evrope stigao u BiH, i to kao ostvaren čovjek koji je, između ostalog, kao tim-menadžer mlade reprezentacije Švredske postao kontinentalni prvak.

“Pa, ovaj potez samo i mogu povući ostvareni ljudi. Ja sam došao u fazu života kada sam prilično zadovoljan svime što sam postigao i da mogu sebi ostvariti želje. Mnogi znaju da sam patriota, zbog toga sam i znao da ću nekad doći u BiH, da pokušam da doprinesem boljitku bh. fudbala znanjem koje sam stekao u inostranstvu”.

Upravo Vas je i ta emocija dovela u Slobodu, klub za koji je porodica Nalića itekako vezana?

“Da, Sloboda je porodična tradicija. Ja sam tu prvenstveno zbog ljubavi, nemam nikakvog interesa. Ja sam rođen na Slobodinoj plati, živjeli smo od ponedjeljka do ponedjeljka na hljebu zarađenom u klubu. Tradiciju su preuzeli i sinovi, koji su na neki način bili inicijatori mog dolaska na klupu Slobode. Došao sam sa Svjetskog prvenstva u Rusiji ovdje u BiH, slučajno se sreo jednom prilikom sa ljudima iz kluba koji su me pitali da li bih bio trener. Ja sam postavio jednostavan uslov – preuzet ću ekipu ako trenutno tim nema trenera. Samo tako možemo razgovarati, jer ne želim nikome uzimati posao. Kako nisu imali nikoga za kormilom, tako smo se i dogovorili. Ponavljam da su važnu ulogu odigrali i moji sinovi, koji su počeli praviti selfije u dresovima Slobode i slati poruke – tata, preuzimaj!”

A sinovi nisu tek puki nogometni fanatici, već profesionalni fudbaleri?

“Da, sinovi su profesionalci. Mlađi sin Adi je veliki talenat, upravo je potpisao za Malmo FF, bivši klub Zlatana Ibrahimovića. Dakle, postoje i neke indicije da upravo sa Zlatanom nekad zaigra u špicu, jer je Ibrahimović najavio da će karijeru završiti u matičnom klubu. Stariji sin Sandro je isto veliki talenat, Iako ima samo 20 godina, prošao je kroz Barcelonu, Milan, Stuttgart i Fiorentinu, a trenutno je prvotimac švedskog prvoligaša Prespa Birlik”.

Poznajete li Ibrahimovića?

“Kao nekadašnji uposlenik Nogometnog saveza Švedske, naravno da poznajem sve reprezentativce, pa tako i Zlatana Ibrahimovića”.

Sad ste to znanje stečeno u disciplini i ledu Skandinavije donijeli u Slobodu. Kakve su ambicije tuzlanskog kluba i koliko su dosad ispunjene?

“Pa, trenutno baš i nije realno da budemo u sredini tabele. Mi smo jedna skromna ekipa koja je postala odličan tim. Sa ovim materijalom koji imamo stvaramo jako velike probleme protivnicima. Nama je često dovoljan i jedan gol da ostvarimo pobjedu. Igramo jako, čvrsto, disciplinovano i agresivno, a to je samo po sebi često dovoljno da se osvoje bodovi. Kada bismo postizali nešto više golova, možda bismo konkurisali i za nešto višu poziciju. Međutim, opet moram podvuči da smo i ovako nadmašili vlastite mogućnosti, jako je nerealno da imamo trenutno 22 boda. Meni su, uostalom, postavljene ambicije da ove sezone preživimo u PLBiH, a sljedeće sezone da probamo osvojiti neki trofej, na stotu godišnjicu kluba”.

Imate, dakle, problema u realizaciji prilika?

“Da. Nemamo klasičnog napadača, jer to nisu ni Vidović, ni Baraban. Oni su itekakao korisni za tim, jako puno pomažu i u fazi odbrane, njihov doprinos je ogroman, ali nisu tipični golgeteri. Itekako bi nam dobro došao neki čisti špic. Imamo nekoliko dobrih tehničara, kao što su Husejinović i Alispahić. Mi velike nade polažemo u njih na proljeće, kada se očekuju njihova najbolja izdanja.”

Navijači vas uglavnom podržavaju, djelomično su zadovoljni rezultatima, ali ipak smo proteklog vikenda svjedočili jednoj neugodnoj sceni kada su fanovi ušli na teren i pokušali neke stvari “razjasniti” sa vama i kapitenom Ivetićem…

“Mislim da to nema veze sa igrama ekipe niti porazom protiv Širokog. Navijači su bili nezadovoljni zbog toga što im igrači nisu prišli nakon utakmice. Međutim, siguran sam da navijači nemaju šta zamjeriti igračima, koji su nekad izlazili iz svoje kože te davali i više od 100 posto mogućnosti kako bi se pobjeđivalo. Lično imam korektnu komunikaciju sa svima u i oko Slobode, uvažam apsolutno svakog sagovornika i njegovo mišljenje, ko god to bio”.

Proteklih godina često ste bili dovođeni u neku vezu sa sarajevskim premijerligašima, a jedno vrijeme i sa reprezentacijom BiH. Ovih dana iznenada se pojavila glasina da ste jedan od kandidata za klupu Željezničara. Kako to komentarišete?

“Ja sam trenutno trener Slobode, a znate i da Željezničar u ovom trenutku ima trenera, a to je Milomir Odović, prema kojem imam veliko poštovanje. Dakle, moj trenutni poslodavac je FK Sloboda, milion posto sam fokusiran samo na aktuelni klub. Prema Željezničaru imam ogroman respekt, kao i prema svim bh. klubovima sa bogatom tradicijom, poput Sarajeva, Slobode, Čelika, Borca… Ali, o pomenutoj temi zaista ne bih dalje govorio”.

Ne bih svakako puno ni insistirao na toj temi, ali tek da nešto utvrdimo, s obzirom da ima veze i sa onim što ste pričali kada ste preuzimali Slobodu. Vaš princip je da ne razgovarate o dolasku u ekipu koja već ima trenera?

“Da, upravo tako.”

Kako komentirate trenutno stanje u Premijer ligi BiH? Stalno se priča kako trebamo više ulagati u vlastite talente, manje u istrošene fudbalere, a često se dešava suprotno. Trebamo li se više okrenuti mladima, da li je uopšte dobro pravilo koje ograničava broj stranaca?

“Prije svega, to nema veze sa pravilima, već sa hrabrošću. Većina trenera s uvođenjem starijih igrača zapravo sebi stvara alibi. Sastavljanje ekipe sa zvučnijim imenima obično predstavlja neku vrstu opravdanja – kao, mislilo se uraditi najbolje za ekipu. No, naravno da treba biti hrabar i dati priliku mladima. Kada sam tek došao u Slobodu, Beganović uopšte nije bio u kombinacijama. Danas je mladi reprezentativac. Također, pred Edisom Smajićem i Azirom Muminovićem su isto lijepe karijere, a imamo još nekoliko veoma kvalitetnih mladih fudbalera koji zasad ne dobivaju puno prilike, ali za koje znam da će nekad zablistati, samo ukoliko budu imali dovoljno strpljenja”.

Ali nekad ni strpljenje nije dovoljno. I sami znate da je najteži prelazak iz juniora u seniorski tim, a baš u toj “zoni” se izgubilo mnogo talenata…

“Najbolje rješenje za taj problem jeste da se prestanu skautirati roditelji, a da se počnu skautirati igrači. Ako me razumijete.”

Vratimo se Slobodi i onome što ste već pomenuli. Velike ambicije klub ima naredne sezone, kada bi se trebao obilježiti 100. rođendan Slobode?

“Cilj koji je postavljen jeste neki od trofeja ili barem izlazak na evropsku scenu. Ali, ja imam ugovor do kraja ove godine, tako da zasad ne znam da li ću i naredne sezone biti tu. Ako nam se ambicije poklope, vjerujem da ćemo postići dogovor i da ću ostati u Slobodi”.

Koja je konačna ambicija Zlatana Nalića?

“Mene interesuju samo trofeji i Evropa. Nisam trener koji bi se zadovoljio pukim preživljavanjem u bh. ligi”.

Bili ste dijelom jedne evropske selekcije, imate međunarodno iskustvo. Relevantni ste da prokomentarišete nastupe reprezentacije BiH, šta mislite o Zmajevima u Ligi nacija?

“Odlično, odlično. Vrlo je pozitivno što ekipa osvaja bodove tokom procesa izgradnje tima. To je bitan faktor. Njima bodovi daju taj mir da mogu bez tenzija birati igrače koji im odgovaraju. Robert Prosinečki je počeo raditi vrlo bitnu stvar, uvodi mlade igrače. Neki nogometaši nisu igrali tako često za svoje klubove, ali i to se počelo mijenjati nakon njihovih dobrih nastupa za reprezentaciju”.

Slažete li se da sada najviše igrača, koji bi u budućnosti trebali naslijediti Džeku ili Pjanića, moramo tražiti u domaćem prvenstvu? Dojam je da taj bazen u dijaspori polako presušuje…

“Ne slažem se. Dolazim iz inostranstva i garantujem da ima još dosta naših talenata koji ginu na terenu i sanjaju dan kada će zaigrati za BiH. Ali, naravno da reprezentacija treba crpiti i igrače iz domaćeg prvenstva jer oni nisu puno lošiji od igrača iz drugih liga. Pogledajte samo primjer Darka Todorovića. Nakon što je potpisao i zaigrao za Salzburg, svima je postalo jasno da ne postoji razlika u kvalitetu. Ali potrebno je da ga neko “ovjeri” u velikom klubu, pa da bi i sam Prosinečki imao djelomično opravdanje zašto ga zove. Ali, moram selektoru odati i priznanje zato što ima hrabrosti pozivati igrača iz Koreje, koji se pokazao kao veliko pojačanje za nacionalni tim. Generalno, radi dobar posao, Prosinečki zaslužuje svaku podršku”.

fkslobodafkzeljeznicarfudbalska reprezentacija bihzlatan nalic
KOMENTARI

KOMENTARI

Komentator
Gost

Pravi gospodin,a dokazao i da je stručnjak.Iskreno bih ga volio vidjeti u Želji,ali sad možda i nije najbolje trenutak za njega u klubu

Fux
Gost

Nalicu sve cestitke za rad i znanje!
U djeci Slobode je buducnost naravno uz podrsku starijih i iskusnijih, ne treba dozvoliti da nam djeca karijere ostvaruju u Zelji, Zrinjskom, Sarajevu!
U Zelju niposto, Samo Sloboda!!!

wpDiscuz