Sport Centar

Najveći Evropljanin svih vremena: Nowitzki je odlučio otići kada je dobio pravog nasljednika

Pisat ću u prvom licu. Nemam običaj, istina, jer smatram da je to privilegija samo najvećih u ovoj profesiji, a trenutno nisam ni u prizemlju liste najboljih sportskih kolumnista na ovim prostorima.

Najveći Evropljanin svih vremena: Nowitzki je odlučio otići kada je dobio pravog nasljednika

Pisat ću u prvom licu. Nemam običaj, istina, jer smatram da je to privilegija samo najvećih u ovoj profesiji, a trenutno nisam ni u prizemlju liste najboljih sportskih kolumnista na ovim prostorima.

No, jednostavno moram jer se ovdje ipak radi o ličnom stavu. Dakle, ocjeni s kojom se apsolutno niko ne mora složiti. A ona glasi: Dirk Nowitzki je najveći evropski košarkaš svih vremena.

Mogu to potkrijepiti statistikom i reći kako je Nowitzki prvi Evropljanin koji je postao MVP u najjačoj svjetskoj ligi, kao i podatkom da je bio najbolji igrač jedne ekipe koja je postala NBA šampion. Samo ta dva argumenta su dovoljna da ostatak konkurencije izbacim iz opticaja.

Međutim, čudesni Nijemac je mnogo više od suhe statistike. Ultimativni saigrač, košgeter, mentor, lik zbog kojeg se počinje pratiti košarka.

Prvi put sam gledao Dirka uživo na Eurobasketu 2001. u Turskoj. Grupa u kojoj se takmičila naša reprezentacija (to je ono famozno EP kada smo se potukli s Grcima i ostali samo sa Terzićem i Suljanovićem na parketu protiv petorice protivničkih igrača) dijelila je istog domaćina kao i grupa u kojoj su bili Nijemci. Još smo dobili i bonus gledanja utakmice osmine finala. Sve se zbivalo u Antaliji.

Dvorana Expo Centera nikad nije bila ispunjena do zadnjeg mjesta, ali je svejedno bila krcata skautima, trenerima, menadžerima… Čak je i veliki Gregg Popovich bio na tribinama (kolegi Emiru Jesenkoviću je poklonio dres Spursa). Pred nama su igrale buduće NBA zvijezde poput Kirilineka i Stojakovića, ali Nowitzki… On je prosto plijenio pažnju.

Bila je to godina u kojoj se Nijemac već etablirao kao uzdanica Dallasa, bio je drugi u poretku za MIP (Most Improved Player – košarkaš koji je najviše napredovao) nakon stidljivih prvih koraka u NBA ligi.

Nije dugo trebalo da shvatim kako nešto slično nikad nisam gledao. Poezija u pokretu. Što bi rekao jedan kolega, košarka djeluje kao tako jednostavan sport kada je igra Nowitzki. Karakteristični šut sa skokom unazad i izbačenim koljenom (koje je sprječavalo protivnike da ga blokiraju), pregled igre, osjećaj za skok i asistenciju, saradnja s bekovima… Sve na svom mjestu. Savršenstvo? Možda blizu toga.

Ilustracija njegove moći bila je utakmica s Grčkom za četvrtfinale. Heleni predvođeni Sigalasom, Alvertisom i Papaloukasom razbijali su Njemačku u prvom poluvremenu (31:47) samo iz jednog razloga. Nowitzki se trudio razigravati ostatak ekipe, a manje gledati koš. Međutim, tradicionalno netalentovanim Nijemcima čak su i ziceri izlazili s obruča, što je grčkim vedetama omogućilo podizanje prednosti iz minute u minut. No, shvativši da nema izbora, Dirk je počeo igrati sam protiv Grka. Na kraju – 25 poena, 15 skokova i pobjeda Njemačke od 80:75.

Pomislili biste da ste sve vidjeli nakon Sabonisa, Kukoča, Rađe… Kasnije je bilo još košarkaških veličina koje je autor ovog teksta gledao iz prvih redova, poput Parkera, Gasola, Spanoulisa, Teodosića,… Ali ne, Dirk je bio i ostao druga dimenzija. Uz dužno poštovanje, naglašavam, jer ipak je i dalje u pitanju lični stav.

Uspio sam razmijeniti i par riječi sa njim u sektoru koji su dijelili novinari i igrači. Neposredan i jednostavan, kao da pričate s jaranom poslije dobrog basketa. Koliko se moglo kasnije primijetiti kroz komentare američkih novinara, ostao je takav do kraja.

Nevjerovatno danas zvuči podatak da je budući All-Star draftovan kao član njemačkog drugoligaša. Tačnije, Nowitzki je napustio Wurzburg nakon što ga je uveo u prvu ligu. Navijači Dallasa su te 1998. godine bili bijesni na upravu Mavericksa što je zamijenila šesti pick u vidu snagatora Roberta Traylora za prava na dvojicu tada anonimnih bijelaca kao što su Dirk Nowitzki i Steve Nash. Ni slutili nisu da će to zapravo biti najbolji potez klupskog rukovodstva u historiji.

Ne samo da im je Nowitzki donio jedinu titulu od postojanja (u finalu 2011. nadigrali su moćni Miami sa LeBronom Jamesom i Dwyaneom Wadeom), već je postao sinonim za lojalnost.

Do prošle sedmice, kada je i zvanično saopštio da se oprašta od aktivnog igranja košarke, njemački košarkaš igrao je samo za jedan NBA klub, pored svog Wurzburga. Treći tim čiji je dres nosio bila je njemačka reprezentacija, koja bi mogla samo sanjati bronzu na SP 2002. i srebro na EP 2005. da Nowitzki nije, za razliku od današnjih „zvijezda“, bio odan selekciji svoje domovine čak i po cijenu sukoba sa vlasnikom Mavericksa Markom Cubanom.

Sada je definitivno zatvorio vrata. Nakon prošlosedmičnog meča sa Phoenix Sunsima, šesti najbolji NBA strijelac svih vremena obratio se navijačima svojih Mavsa jednostavnom porukom.

„Bila je ovo jedna luda vožnja prepuna uspona i padova, a vi ste stalno bili uz mene i davali mi podršku. Želim zahvaliti svojoj familiji i ljudima koji su došli iz cijelog svijeta kako bi bili u ovom trenutku uz mene“, kazao je Blue Angel i odšetao tiho u legendu.

Navodno razmišlja o trenerskoj poziciji, što je i sam potvrdio, naglašavajući kako uživa podučavati buduće zvijezde i prenoseći znanje.

Ipak, ostaje dojam da odluku o penzionisanju nije donio dok se nije uvjerio kako je konačno dobio pravog nasljednika. Ne samo u Dallasu, gdje mu je ove sezone bio mentor, već i u ulozi najvećeg Evropljanina svih vremena. Pred tim klincem iz Slovenije je svijetla budućnost, vjerovatno je pomislio Nowitzki kada ga je prvi put gledao na parketu. Kao što smo mi sretnici nekad gledali Dirka pod svodom dvorane Expo Centra u Antaliji.

dallas mavericksdirk nowitzkimark cuban
KOMENTARI

KOMENTARI