Sport Centar

Misija Eurobasket 2021: Stručnjak lavljeg srca u kraljevstvu nedorečenih talenata

Koliko ovo, zapravo, traje? Predugo, čini se. Toliko daleko, iz ove perspektive, djeluje trenutak kada je Duško Vujošević došao za kormilo košarkaške reprezentacije BiH i u pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ušao praktično sa dječijim vrtićem.

Misija Eurobasket 2021: Stručnjak lavljeg srca u kraljevstvu nedorečenih talenata

Koliko ovo, zapravo, traje? Predugo, čini se. Toliko daleko, iz ove perspektive, djeluje trenutak kada je Duško Vujošević došao za kormilo košarkaške reprezentacije BiH i u pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ušao praktično sa dječijim vrtićem.

Svašta smo preživjeli u tom periodu, prateći košarkaške Zmajeve. Promijenili smo tri selektora, od reprezentacije se opraštali brojni veterani poput Kikanovića i Stipanovića, na čelo Košarkaškog saveza BiH stigao Mirza Teletovića, a da ne govorimo kroz kakve metamorfoze je prolazio igrački kadar unutar nacionalnog tima. Sve to je strpano u svega dvadesetak mjeseci. Promjena je jedina konstanta, zaista.

Sada smo stigli na kraj jednog dugog puta da bismo započeli drugi. Na Svjetsko prvenstvo u Kini nismo se plasirali, što je zapravo bilo i očekivano. Uspjeh je plasman u drugu fazu kvalifikacija, nerealno je bilo tražiti više.

Zadnje četiri utakmice reprezentaciju je vodio novi selektor, Vedran Bosnić. Plan je zapravo da mladi i ambiciozni stručnjak u tim susretima, prije kojih smo ionako izgubili šanse za plasman na Mundobasket, vidi od kakvog materijala može graditi tim za svoj primarni zadatak – Eurobasket 2021.

U takvim okolnostima, nije se trebalo osvrtati ni u slučaju visokih poraza od 20-30 poena. Ovo je samo vježba, rekli bi u vojsci. I gle čuda. Bosnićeva ekipa tijesno je poražena u tri utakmice protiv favorizovanih protivnika, da bi se od kvalifikacija oprostila ubjedljivom pobjedom nad Bugarskom (87:67).

Bili smo spremni uroniti u završnicu kvalifikacija začepljenih usta i očiju, otrpiti dječije bolesti sa novim trenerom i dodatno podmlađenim sastavom (trenutno smo jedna od selekcija u Evropi sa najmanjim prosjekom godina), a zapravo smo dobili nešto potpuno suprotno.

Gledali smo borbenu i energičnu ekipu, motivisanu do srži i taktički spremnu odgovoriti većini zadataka. Ekipu koja je u stanju pošteno namučiti favorite. Grogirane Fince smo držali na konopcima u Zenici, onu istu reprezentaciju protiv koje smo izgubili sa NBA zvijezdama u timu (Nurkić, Musa), da bi tek zahvaljujući neiskustvu prokockali trijumf u zadnjim sekundama.

 

Sve frustracije nakupljene u nesretnim porazima potom smo naplatili pomenutim Bugarima.

“Trebamo nastaviti s ovakvim pristupom i vježbanjem. Kao što znate, tijesno smo izgubili zadnje tri utakmice, ali smo izvukli pouke. Napredujemo kao tim”, kazao je Bosnić nakon sinoćnje utakmice u Areni.

Napredak, dakle. Riječ koja će se stalno provlačiti i tokom kvalifikacija za Eurobasket. Vedran Bosnić se zaista pokazao kao pravo rješenje za takvu misiju.

Kao aktivan košarkaš, bio je igrač lavljeg srca. Spreman pogađati, asistirati, ginuti za ekipu. Lijepo je vidjeti u kakvog je stručnjaka izrastao bek koji je krcati Mejdan bacao u trans tokom karijere u Sloboda Diti, tada najboljoj ekipi u BiH. Od igrača koji je u svakom trenutku znao šta raditi s loptom postao je stručnjak koji u svakom trenutku zna šta hoće od tima kojeg vodi.

Dodatno je podebljao svoje najizraženije karakteristike. Još na klupi reprezentacije Švedske pokazao se kao jako metodičan tip, spreman graditi od nule. Uspješno prenosi i silnu energiju na igrače, sigurno da je i to jedan od njegovih aduta koji je donosio trofeje Sodertalje Kingsima (bivši klub) i Lions de Geneve (trenutni klub).

No, izazov karijere tek je pred njim. Sretna okolnost po Bosnića i reprezentaciju BiH jeste da smo odmah u glavnom žrijebu kvalifikacija za EP, koje kreću u novembru ove godine. Nema više neugodnih pretkvalifikacija i duela sa egzotičnim ekipama koje preplaćuju naturalizovane Amerikance.

Dobra je vijest i da iz svake grupe, koju čine po četiri ekipe, plasman na Eurobasket ostvaruju po tri selekcije. Loša je da su famozni FIBA-ini prozori ponovo problem te da i dalje nećemo moći računati na dva naša NBA igrača.

I naravno da neće biti lako, koliko god nam se pomenuta matematika činila kao mlin na našu vodenicu. Ova reprezentacija je i dalje skup pojedinaca koji nisu do kraja realizovani.

Jer, istinu govoreći, kad pogledate Bosnićev spisak, doći ćete do zaključka kako se uglavnom radi o nedorečenim talentima, kategorije tako česte na ovom podneblju. Od Čampare i Sikiraša do Sulejmanovića i Atića – još uvijek su to igrači od kojih očekujemo nešto više u njihovim klupskim karijerama. Potencijal je neosporan, sve ostalo je u oblacima.

Veliki je zadatak i na Košarkaškom savezu BiH. Zasad reprezentacija nije vidjela naročite koristi od novog rukovodstva. Najave obećavajućih projekata i ugovori sa sponzorima su priče za laku noć ako će naš nacionalni tim ponovo provoditi po 16 sati u autobusu… Takve stvari se ne smiju dešavati reprezentaciji koja ima ambicije usmjerene ka velikim takmičenjima. Kao što se ne smiju dešavati ni propusti sa eventualnim izborom naturalizovanog stranca (pogledaj pod: Scottie Wilbekin).

Svi dijelovi slagalice moraju biti na svom mjestu, ako želimo ponovo gledati Zmajeve na EP. Bosnić je u svojim koferima donio novu energiju i optimizam. Red je da i ostali daju doprinos.

edin aticemir sulejmanovickosarkaska reprezentacija bihksbihnjegos sikirassani camparavedran bosnic
KOMENTARI

KOMENTARI

Evropsko
Gost

Potpisujem sve napisano.Bosnic me prijatno iznenadio,pravi je strucnjak koji izvlaci maximum iz ekipe.Idemo na EP!

2korak
Gost

Treba dati vremena i rukovodstvu Saveza, ipak nije lako podmiriti sve zahtjeve i želje, a na kraju izaći kao pobjednik. Svijet voli (samo) pobjednike, to je surova istina.

wpDiscuz