Sport Centar

Krunić: U Želji sam ispunio životnu želju, navijao sam za Zmajeve, a Keitu sam morao izbaciti iz ekipe

Poznati fudbalski trener Simo Krunić, odrastao je u Sarajevu, vojsku odslužio u Zagrebu, a fudbalski se afirmisao u Beogradu. U razgovoru za Anadolu Agency kaže da mu smeta što se ovi dana potencira priča o prvom srpskom fudbaleru u istoriji najpopularnijeg hrvatskog kluba.

Krunić: U Želji sam ispunio životnu želju, navijao sam za Zmajeve, a Keitu sam morao izbaciti iz ekipe

Poznati fudbalski trener Simo Krunić, odrastao je u Sarajevu, vojsku odslužio u Zagrebu, a fudbalski se afirmisao u Beogradu. U razgovoru za Anadolu Agency kaže da mu smeta što se ovi dana potencira priča o prvom srpskom fudbaleru u istoriji najpopularnijeg hrvatskog kluba.

“Dinamo nije kupio Srbina, nego Komnena. Zar je bitna nacionalnost, ako igrač posjeduje kvalitet. Andrić se dokazao golovima u Zaprešiću i logično je da napravi iskorak u karijeri. Dolazi vrijeme kada će takvi transferi biti normalna pojava. Politici nije mjesto u fudbalu. Desi se povremeno da neki pojedinac iskoči, samo da bi se nekome dokazao i pokazao. To su ekstremni slučajevi i ne shvatam kome se oni više dokazuju“, rekao je Krunić.

Krunića je ratni vihor početkom devedesetih odnio iz Sarajeva za Beograd, ali naježi se svaki put kada se pomene ime grada u kome je proveo djetinjstvo i kako kaže stekao prijatelje za cijeli život.

“Vratio sam se 2008. godine i ispunio životnu želju da sjednem na klupu Željezničara. Osjećaj je bio neopisiv. Sarajevo ima dušu i to nijedan rat ne može da uništi. Navijao sam svim srcem za Robija i njegove momke u Ligi nacija i presretan sam što su izborili plasman u A diviziju evropskog fudbala. Sada mora da zaboravi na fudbal i na obaveze, da se posveti sebi i da što pre ozdravi. Upoznali smo se preko Zorana Vekića još 1994. i proveli predivnih mjesec dana u Marbelji. Prosinečki je legenda jugoslovenskog i svjetskog fudbala“.

Prve fudbalske korake je napravio na Koševu, ali se kasnije opredjelio za plavu stranu Sarajeva i zahvaljujući pobjedonosnom golu u derbi-pobjedi od 1:0 postao doživotni ljubimac navijača Željezničara.

“Bili smo raja, igrali smo fudbal za dušu. Te utakmice ostaju vječno u sjećanju. Pisale su se smrtovnice, ali sve u duhovitom kontekstu. Nije bilo nasilja, šalili smo se i peckali jedni druge, sklapali opklade, prepričavali detalje danima posle meča. Bio sam član oba sarajevska velikana, ali je Željo ostao u srcu za sva vremena“, istakao je Krunić.

Često u šali kaže da je odrastao na škampima, ali škampima u obliku ćevapa.

“Nije se imalo novca svaki dan za odlazak u ’Želju 1’ ili ’Želju 2’. Jednom nedeljno te otac odvede i to je praznik. Naručiš ’deset upola s lukom’ i kiselo mlijeko i jedeš brzo jer na desetine njih čeka ispred lokala da se oslobodi neko mjesto. Kada je zauzeto u Želji, odemo u ‘Peticu’ ili kod ’Hadžića’ i ’Ferhatovića’. U principu, sve je to isto. Gde god sjedneš, ćevapi su prste da poližeš. Nisam volio ribu, sjećam se da je majka držala nekog ogromnog šarana u kadi, ali me nije zanimao. Tek sam se odlaskom u Marbelju upoznao sa plodovima mora“, pričao je Krunić.

U predivnom mjestu na Kosta del Solu, nastupao je zajedno sa još tri Jugoslovena – Milošem Bursaćem, Vladanom Lukićem i Predragom Spasićem.

“Sve nas je odveo Lukićev kum Bob Petrović. U to vrijeme Marbeljom je gospodario kontroverzni Hezus Hil. Bursać je predivan čovjek koji je davao i šakom i kapom svima oko sebe. Igrački kvaliteti nisu sporni, dokazao ih je golovima u Hajduku i Zvezdi, ali su oni ljudski bili na još višem nivou. Trener nam je bio Dragoslav Šekulara i drago mi je da danas mogu da kažem da sam radio sa jednim velikim čovjekom i legendarnim fudbalerom. Šeki je u bukvalnom smislu riječi bio pravi dasa“, izjavio je Krunić.

Krunić, koji danas radi kao šef stručnog štaba u najorganizovanijem srpskom klubu Čukaričkom, upisao je svoje ime u anale srpskog fudbala kao član prvog stručnog štaba državne reprezentacije nakon otcjepljenja Crne Gore.

“Bila mi je čast da sarađujem sa jednim od najvećih stručnjaka španskog fudbala Havijerom Klementeom. Ostali smo u kontaktu, zvao me je posle pobede Srbije protiv Kostarike na Svetskom prvenstvu. Veliki gospodin i mnogo dobar čovjek. Sjećam se treninga kada me je Vidić napao što sam mu rekao da je tokom vežbe pogrešio jer je loptu bez potrebe dodao Žigiću. Zbunio sam se i nisam znao kako da reagujem. Havijer je zaustavio igru i obratio se Nemanji ’ne deri se na Simu, ja sam mu rekao da te opomene’. Umio je da osjeti trenutak i da stane na našu stranu. Funkcionisali smo besprijekorno, Risto pomalo težak, Klemente predobar i ja kao neka vrsta balansa. Ostaće mi zauvek u sećanju onaj put od Bilbaa do Beograda kada sam išao kolima po njega jer je povrijedio ruku i nije smio da leti avionom. Zvali su ga Mali Napoleon, ali je u suštini bio duša od čovjeka“, rekao je Krunić.

Sticajući trenersko iskustvo u Dalijenu, perspektivni stručnjak je imao priliku da radi sa mnogim vedetama svjetskog fudbala.

“Ljupko Petrović umije da kaže ’gdje počinje Kina, prestaje svaka logika’. Najviše sam imao problema sa bivšim igračem Barselone Kejtom. Ja mu kažem, Sejdu, moraš da trčiš za svoje saigrače, a on meni ’ja mogu da trčim za Mesija, ali ne mogu za ove Kineze’. Šta sam drugo mogao nego da ga izbacim iz tima. Poslije su mi ljudi iz kluba zamjerili da ne umijem sa zvezdama. Ja ga vratim i pitam ga lijepo šta želi da igra. Hoće li špica, zadnjeg veznog ili na boku. On kaže hoće špica. Počne utakmica, Kejta je svuda po terenu, samo ga nema u špicu. Čuo sam da je Siniša Mihajlović prije neki dan izjavio kako je igračima Bolonje dozvolio potpunu slobodu – mogu da rade sve ono što je po njegovoj volji. I ja sam Kejtu sklanjao samo zbog njegovog odnosa prema igri. Poslije su me zezali ’eto, ti ga terao da trči, on završio u Romi, a ti u Surdulici’“, kazao je Krunić.

fkzeljeznicarseydou keitasimo krunic
KOMENTARI

KOMENTARI