Sport Centar

Kidanje srca uz 250 stepenika: Da biste ovo gledali ne morate voljeti košarku, već – ljude

Nije to ništa neobično. Priče o velikim sportskim uspjesima obično izazivaju snažne emocije. Ali, ono što je prosječnom gledaocu u stanju učiniti film "250 stepenika" teško je opisivo.

Kidanje srca uz 250 stepenika: Da biste ovo gledali ne morate voljeti košarku, već – ljude
FOTO: Jedan od najemotivnijih prizora filma je scena kada Samir Avdić otpakuje famozni pehar iz Bormija

Ne znate da li biste se smijali ili plakali, čudili ili divili. Nakon uvodnih minuta, koje vas prosto usisaju u film, upijate svaku riječ, svaki kadar… Još ako se sjećate svih tih događaja i famozne generacije jugoslovenskih košarkaša koja se popela na tron Svjetskog prvenstva za juniore 1987. godine, kidanje srca je neminovno.

Film je prvi put kino-publici prikazan prije nekoliko mjeseci, a prošle sedmice imao je i svoju televizijsku premijeru na kanalu Arena Sport.

Traje nešto manje od 60 minuta, tokom kojih članovi tadašnje reprezentacije Jugoslavije pričaju svoje doživljaje s priprema na Staroj planini i Igmanu. Ti naporni treninzi i spartanski život prethodili su velikom uspjehu koji je, kako se kasnije ispostavilo, označio preokret u evropskoj i svjetskoj košarci.

Sama priča otvara se veoma emotivno, nakon što Svetislav Pešić, tadašnji selektor najboljih juniora bivše države, zapakuje trofej iz italijanskog Bormija, gdje je i održano SP, te ga pošalje svojim nekadašnjim izabranicima. To su ujedno i ostali sagovornici u filmu, mahom legende evropske košarke: Toni Kukoč, Saša Đorđević, Samir Avdić, Nebojša Ilić, Dino Rađa, Zoran Kalpić, Radenko Dobraš, Teoman Alibegović, Miroslav Pecarski, Luka Pavičević, Slaviša Koprivica i Vlade Divac.

U filmu također govori Milivoje Karalejić, stručnjak za fizičku pripremu, kojeg svi košarkaši pamte kao svojevrsnog diktatora, ali i jednog od najzaslužnijih za njihove uspjehe. “Koga se Karaleja dočepa, taj više neće imati nijednu težu povredu u karijeri”, naglašava Alibegović.

Još je mnogo sjajnih anegdota i storija utkano u “250 stepenika”. I to veoma poučnih. Recimo, danas, kada talentovani 18-godišnjaci traže trosoban stan i bijesno auto da bi potpisali ugovor, potpuno nestvarno djeluje priča kako su dva superstara poput Kukoča i Rađe putovala u stočnom vagonu do Pirota.

Da ne govorimo o odricanju. Dovoljno je pogledati dio o tih čuvenih 250 stepenika na Igmanu i slušati kako Samir Avdić objašnjava tadašnji modus vivendi vrhunskih sportista i njihove spremnosti da se suoče sa apsolutno svim preprekama.

Tek kada gledalac čuje šta su sve prolazili, ali i koliko su bili istrajni u drugarstvu, što kroz specifičan humor i duh, tako kroz predivan sportski odgoj, onda mu postane i jasno da drugačiji rasplet, osim onog u kojem u finalu SP pobjeđuju moćnu selekciju SAD (za koju tad igraju jedan Gary Payton, Larry Johnson, Stacey Augmon…) i nije bio moguć.

Ali, da ne bude zabune, ovo nije samo film za one koji vole košarku. Ovo je za sve one koji, prije svega, vole ljude. Jer, “250 stepenika” je prvenstveno priča o prijateljstvu i zajedništvu. Priča o velikim ljudima. U svakom smislu.

250 stepenika
KOMENTARI

KOMENTARI