Sport Centar

Sarajevski derbi: Kada smo počeli okretati glave jedni od drugih?

Odmah da razjasnim i ujedno se izvinim - nemam običaj pisati tekstove u prvom licu jednine. Ali, ovo što ću sad otkucati suviše je lično da bih se krio iza nekih zanatskih ograda i stvarao distancu od čitaoca riječima umotanim u celofan. Ako to nekoga vrijeđa, zaista se izvinjavam, jer - nije mi namjera.

Sarajevski derbi: Kada smo počeli okretati glave jedni od drugih?
FOTO: Ivica Osim i Asim Ferhatović, snimljeni prilikom zajedničke šetnje sarajevskom čaršijom kasnih šezdesetih

Zašto je, dakle, tema lična? Zato što ću govoriti o sarajevskom derbiju. Za mene, to je vrlo privatna stvar.

Za sarajevski derbi me vežu neke od najljepših uspomena, što kao novinara, što kao običnog navijača i ovisnika o sportu. A lijepe uspomene su, prije svega, privatna svojina.

Pamtim derbije ispunjene smijehom, šegom karakterističnom za sarajevski milje. Simpatizer sam jednog kluba, ali često sam na te tekme išao zajedno sa mojim prijateljima koji navijaju za drugi. Nekada bi se rastajali ispred stadiona, a nekada bi čak i bili skupa. Zato sam i volio te “mješovite” zone na Sjeveru Grbavice ili onaj dio gdje smo skupa bili na Zapadu Koševo.

I kakav “Monthy Python”, “Mućke” i ostale humorističke serije, niko nije ni do koljena kada se prepucavaju i zafrkavaju međusobno navijači Želje i Sarajeva. Suze frcaju od smijeha. A još utakmica, fudbal. Zelena boja, kažu, odmara oči – govorili bi ženama opravdavajući opsjednutost ovim sportom.

I bude teško čovjeku kad njegov tim izgubi od gradskog rivala, ali sve se nekako preboli uz onog jarana iz suprotnog tabora. Ta ironija, provokacije i cirkuzanje nikoga ne bole, već upravo suprotno. Naši smo, pa valjda se i možemo šaliti na račun jedni drugih.

I onda se, odjednom, desilo ovo što imamo danas. Neka distanca, šta li je, da se gledamo preko zamišljenog nišana. Haman se više niko ne smije ni našaliti, čak ni sa kolegama na poslu, ako navija za “pogrešan” tim.

Priča broj 1: Legendarni navijač Sarajeva, rahmetli Kemo Lakača,  bio je majstor provokacija. Jednom prilikom, kad je Murat Šaran dao dva gola Želji, Lakača je ušao, mrtav-hladan, u kafić u kojem se okupljaju navijači Plavih i bacio im na stol, umotana u novine – dva šarana. I do danas nije razjašnjeno ko se više smijao toj zgodi, sam Lakača ili navijači Želje.

Danas da to uradi neki navijač – oni drugi bi mu glavu odšarafili.

Priča broj 2: S prijateljem, bordo obojenim, hodam neki dan ulicom. Odjednom, povuče me za rukav, uz išaret da prijeđem na drugu stranu ulice. Zašto, upitah. Odgovara:

“Ma, eno onoga. Mi smo odigrali neriješeno, oni dobili – pilat će me, garant. A nisam raspoložen, zato je bolje da se sklonimo”.

A “taj” je duša od čovjeka. Jedan od onih ljudi koji ispune svaku prostoriju u koju uđu. I ja bih ga sada trebao izbjegavati? A nekada sam baš uživao u toj “specijalnoj” zafrkanciji vezanoj za gradske rivale.

Kada se to desilo? Kad smo postali takvi, da derbije gledamo u grču? Kada nam je nestao osmijeh, koji smo zamijenili okretanjem glave? Kada nam je, u krajnjoj liniji, rezultat postao važniji od komšije s kojim jedemo i pijemo svim ostalim danima?

Nije nam, izgleda, dosta što nas dijele političke hijene po entitetskim i nacionalističkim linijama, a zarad vlastitog bogaćenja, već trebamo i po mahalama vuči crte?

Nekad sam volio sarajevski derbi, a sada više nisam siguran. Ali sam siguran da možemo vratiti kazaljke i nekadašnji duh koji je vladao uoči tekmi Željo – Sarajevo. Samo se moramo prestati ponašati kao uvrijeđene babe. Moramo se vratiti jedni drugima, našoj zafrkanciji i našem derbiju. Jedinom takvom na cijelom svijetu. Sarajevskom.

P. S. Posebno razočaravajući je nastup samih klubova u konkretnom slučaju u vezi karata. Umjesto da pokušaju smiriti novonastale tenzije, u salonima FK Sarajevo i FK Željezničar benzinom gase požar. Niko ne popušta, svi su čvrsto ukopani u vlastite pozicije. Za takve imam samo jednu poruku – prestanite nas zavađati i sjednite za isti stol. Dogovor je lako postići, sve je stvar volje.

Uostalom, zbog vas se i ne igra derbi. Zato nam ga vratite.  

fksarajevofkzeljeznicarsarajevski derbi
KOMENTARI

KOMENTARI

Obavijesti me o
avatar
Alen Sarajlija
Gost

Ma odavno se izgubila ta draz derbija, brze zivimo, vremena se mjenjau, ali smo mogli napraviti da nam to bude vrijeme i mjesto za odmor od svakodnevnice, nazalost ipak su neke druge stvari isplivale na povrsinu, uvijek ostaje nada za bolje sutra

SAaaaaa
Gost
Uticaj zapda na sve pa i na navijacku scenu. Omladina se fura na huliganizam i nerede u svakom smislu. Prati se taj “trend” stranih klubova i navijaca, popularni ultras svijet Citajuci komentare na portalima, imam osjecaj da niko ne zna sam pomesti ispred svojih vrata i razmisliti malo o svojim postupcima, nego se trci pred rudu i odam pljuje suprotna strana. Da ne govorim kako svako od njih zvuci, kao da nema ni jdnog druga sa suprotne strane. Proklinjanje igraca, navijaca pa i stadiona. Tuga! U svakom segmentu, ovaj grad je izgubio taj duh. Neki ce reci, dosljaci su krivi,… Čitaj više »
SVI U NAPAD JEDAN JE HASE
Gost
SVI U NAPAD JEDAN JE HASE

Sve dok svi budemo čekali da nam neko drugi riješi neki problem, stanje će u svemu – pa i oko derbija – biti ovako kako nam je. Što se mene tiče, ja i dalje sa svojom plavom rajom idem zajedno na tekme, i ne dozvoljavam nikome da me u tome spriječi. Bez slabog Željezničara nema jakog Saraj'va. 🙂

nula dva večeras

Vratnik
Gost
Što ne mogu pitarske patetike. Gdje ste dušebriznici sarajevskog derbija kad se prošli derbi palilo i lomilo po Grbavici. Niko to ovih dana ni da spomene. I za ovaj derbi se spremalo još veće paljenje i rušenje. Srećom osujećeno je i sad kuknjava, kriv Željo, kriv onaj ili ovaj samo su pitari žrtve. Kad je gradu bilo najteže u njegov istoriji cijeli FK Sarajevo (svi igrači i većina uprave) pobježe iz grada 1993. godine čuvenim Haminim avionom (Muhamed Granov) da bi kao “širili” istinu o Sarajevu, godinu dana po cijelom svijetu. Sramota. Ko je tada razmišljao o čarima sarajevskog derbija,… Čitaj više »
wpDiscuz