Sport Centar

Nije to samo sport, a više je i od muzike: Od Gallaghera i Džeke do Merlina, Tife, Benje i Saketa

Nije poznato da li je Edin Džeko ikada dobio CD sa uracima sarajevskog benda Velahavle kojeg mu je posredstvom njegovog menadžera Irfana Redžepagića poslao Samir Hodović Sake da prezentuje Noelu Gallagheru iz benda Oasis, dok je Edin na otoku tresao mreže u dresu Manchester Cityja...

Nije to samo sport, a više je i od muzike: Od Gallaghera i Džeke do Merlina, Tife, Benje i Saketa
FOTO: U Daytonskom sporazumu koji je nedavno ponovo podigao mnogo prašine - nema riječi himne države Bosne i Hercegovine. Možda je vrijeme da ih napišemo?

Cirkus (kako drugačije nazvati) oko pronalska originalnog primjerka Daytonskog mirovnog sporazuma proteklog mjeseca na površinu je ponovo izbacio i u prvi plan stavio nesposobnost domaćih političara, ali i zlu namjeru neprijatelja ove xzemlje. Umjesto da pronalazimo sličnosti i poštujemo međusobne razlike, dušmani nekako uvijek pronađu načina da nas zavade – a posebno oni koji negiraju istinu o državi Bosni i Hercegovini.

Prije nekoliko mjeseci reprezentacije Engleske i Francuske odigrale su fudbalsku utakmicu, a scena zabilježena među navijačima obje zemlje obišla je planetu – u spomen žrtvama terorističkih napada u Parizu, odnosno Manchesteru, cijeli je stadion pjevao antologijsku pjesmu “Don't look back in anger” britanskog benda Oasis. Izvedba koja je nadglasala izvođenje zvanične himne Engleske, a i Francuske.

Autor numere jedan je od braće Gallagher, Noel – koji je svojevremeno izjavio za kapitena naše državne selekcije Edina Džeku da je “smeće u fudbalu, ali odličan u postizanju golova”, da bi uskoro nakon toga dao izjavu kako je “plakao nakon što je Machester City osvojio Premier League”. Ponajviše zahvaljujući golovima našeg Edina, koji je svoj golgeterski niz iz Češke, Njemačke i Engleske nastavio i u Italiji te na najbolji način odgovorio Gallagheru.

Zanimljiva je i anegdota kako je frontmen sarajevskog benda Velahavle Samir Hodović Sake posredstvom Edinovog menadžera Irfana Redžepagića, poslao CD sa pjesmama benda Velahavle kako bi ga Edin upravo dao jednom od braće Gallagher (Noelu ili Liamu), koji su iz Manchestera i veliki fanovi Manchester Cityja u kojem je tada Džeko briljirao. Čini se kako se, ipak, taj CD nikada nije našao kod braće Gallagher, a u međuvremenu Velahavle su, između ostalog, izdali i singl “Idemo ludo, idemo jako” kojim smo ispratili našu reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, o čemu smo pisali ranije.

Kada smo već načeli temu emocija na fudbalskim stadionima, sigurno da se i dva sarajevska premijerligaša mogu pohvaliti izvanrednim izvedbama svojih navijača. Posljednjih godina navijači bordo tima redovno otpjevaju stihove “Mi smo divovi” koje potpisuje Benjamin Isović, sin proslavljenog kralja sevdaha Safeta Isovića, bodreći FK Sarajevo sa tribina Olimpijskog stadiona “Asim Ferhatović Hase” – Koševo.

S druge strane glavnog grada Bosne i Hercegovini plavi redovno otpjevaju “Grbavicu” koju je ovjekovječio Mladen Vojičić Tifa, a koja je nastala tokom godina kada je stadion Grbavica bio u okupiranom dijelu Sarajeva tokom kojeg je FK Željezničar proživljavao neke od svojih najtežih momenata od svog osnivanja.

Vjerovatno jedan od najvećih momenata bh. sporta desio se na Marakani, onoj pravoj, originalnoj – u Brazilu – kada je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala svoj prvi meč na FIFA Svjetskom prvenstvu protiv Argentine… nažalost, uz himnu – bez teksta, kojeg ćemo, nadamo se – uskoro dočekati.

“Dobro to, a šta ću ja sutra?” pita se junak Kusturicinog filma “Sjećaš li se Dolly Bell?”. Do tada ćemo pjevati stihove Edina Dervišhalidovića Merlina “Bosnom behar probeharao” “Jedna si jedina”.

a reprezentacija bihbosna i hercegovinaedin dzekofk sarajevofk željezničarnoel gallagheroasisvelahavle
KOMENTARI

KOMENTARI