Sport Centar

Hrabro srce i ruke radnika: Sezona koju je Nemanja Gordić odavno zaslužio

“Hvala, ali ovo nije momenat da pričam o sebi. Ovo je pobjeda svih nas igrača, Podgorice, navijača…“

Hrabro srce i ruke radnika: Sezona koju je Nemanja Gordić odavno zaslužio

“Hvala, ali ovo nije momenat da pričam o sebi. Ovo je pobjeda svih nas igrača, Podgorice, navijača…“

Ova izjava, možda više od bilo čega drugog, oslikava ko je Nemanja Gordić. Srušio je velikog favorita, trostrukog uzastopnog šampiona Crvenu zvezdu, dovukao svoju Budućnost do prve titule ABA lige u večeri u kojoj Podgorica nije spavala, proglašen je MVP-om finalne serije… Sve to, da bi onda opet kazao:

„Hvala, ali ne bih o sebi“.

Uvijek u službi tima, bez gledanja u statistiku, sa samo jednim ciljem – da se pobijedi, da se svi raduju. Ne on sam, nego svi.

Takav je oduvijek bio i vjerovatno zbog toga ranije nije ni došao pod svjetla reflektora. Nikad se nije nametao, izbjegavao je novinarske mikrofone kad god je mogao, a u svakoj ekipi čiji je dres nosio važio je za izuzetno zahvalnog timskog igrača.

Afirmaciju je stekao upravo u podgoričkoj Budućnosti, igrajući za crnogorski klub od 2005. do 2010. godine, zatim je branio boje rimske Lottomatice, ukrajinskog Azovmasha, Partizana, Igokee i Cedevite. Krug je zatvorio povratkom u Budućnost prije dvije godine.

Ima iskustvo igranja u Euroligi, preko 40 utakmica u elitnom takmičenju. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine rođeni Mostarac uvijek je bio tu, učesnik evropskih prvenstava sa Zmajevima.

No, osim u bh. selekciji, malo gdje je imao status prvog plejmejkera. Vjerovatno iz gore pomenutog razloga, što nikad nije bio nametljiv tip, galamdžija čiji će gard privuči pažnju trenera i javnosti, već upravo suprotno – tihi udarnik.

I tu dolazimo do Gordićevog „modus vivendija“. On nikada nije prestajao raditi na sebi. Konstantno je unapređivao svoju igru što jasno govore podaci iz njegove prošlosti. Recimo, u Partizanu je trojke šutirao jedva sa 14 posto preciznosti, da bi sezonu kasnije u Cedeviti procenat podigao na čak 38,5.

Sve svoje cifre, opet, bildao je onoliko koliko je trebalo njegovoj ekipi. Gdje god je postojala statistička kategorija koju treba unaprijediti na timskom nivou, Gordić je bio taj koji je začepljavao rupe. Odgovor za svaki problem trenera, kao švicarski nožić. I uvijek spreman na žrtvu.

Njegov karakter odlično ocrtava i utakmica protiv Rusije u Skenderiji. Nakon što su ga sudije istjerale s nekoliko diskutabilnih odluka, popularnom Gordi nije padalo na pamet da odjuri u svlačionicu, presvuče se u trenerku i onda u miru odgleda utakmicu do kraja. Ne. Stajao je pored terena, cijedio se od znoja. Izbezumljen, ali ne zbog sudačke nepravde koja mu je počinjena, već što nije mogao pomoći saigračima iz reprezentacije u završnici utakmice koju smo, na kraju, ipak dobili.

Da ga dobri duh Košarkaškog saveza BiH Hariz Bilić nije pokrio jaknom, vjerovatno bi tako mokar fasovao i blagu upalu pluća. Nije htio odvojiti pogled od parketa, želio je navijati, dobacivati Kikanoviću ili Stipanoviću šta da rade, dati im do znanja da je još uvijek tu za svoje saborce.

Nemanja Gordić je tip koji sa sebe trga i posljednji organ da bi ga ostavio na parketu, a sve za grb koji nosi na srcu. I daleko od toga da je samo ta borbenost i radna etika jedini kvalitet bh. reprezentativca. Njegovi driblinzi i prodori skoro uvijek su bez viška poteza, a da ne govorimo o hrabrosti da katapultira trojku sa osam metara kad niko drugi ne smije ni pogledati koš.

Sve te karakteristike prepoznao je trener Aleksandar Džikić, koji je 29-godišnjem plejmejkeru ove sezone povjerio ključeve Budućnosti. I pogodio. Itekako! Kosmička je pravda da Gorda upravo ekipi u kojoj je postao igrač donese prvu regionalnu titulu i uvede je u Euroligu, isto kao što je najpošteniji scenarij za njega bila ova priča od sinoć – kada konačno dobija priznanje za svoju košarkašku veličinu.

Iza njega je sezona karijere, koju je odavno zaslužio. Trebao je možda i ranije dobiti glavnu ulogu u nekom klubu, umjesto što je bio poput zapostavljenih likova iz Murakamijevih romana. Ali, ovako je slađe.

aleksandar dzikickkbuducnost volikosarkaska reprezentacija bihnemanja gordic
KOMENTARI

KOMENTARI

Husein
Gost

VELIKI COVJEK I KOSARKAS NAS NEMANJA!HVALA RODITELJIMA KOJI SU OVAKO ODGOJILI CESTITOG COVJEKA KOJI SVOJOJ OTADZBINI BOSNI DONOSI TOLIKE RADOSTI!BAS KAKO NESEBICNO U NASOJ REPKI POMAZE I RAZIGRAVA MUSU TO ISTO RADI SA MLADIM BEKOVIMA BUDUCNOSTI IVANOVIC I POPOVIC IMAJU VELIKU POMOC OD NASEG NEMANJE!!LIJEPO JE SLUSATI KOMENTATORA UTAKMICE KADA KAZE REPREZENTATIVAC BIH NEMANJA GORDIC MVP FINALA ABA LIGE!DUGO NAM IGRAJ JOS MAJSTORE UZ ZELJU DA NAPRAVIS DOBRE UGOVORE U BUDUCNOSTI ILI DRUGOJ EKIPI EVROLIGASKI KVALITET IMAS ITEKAKO!

wpDiscuz