Sport Centar

Federer i Nadal: Rivalitet koji je spasio tenis

Tako je valjda trebalo. U Majamiju su odigrali svoj prvi međusobni dvoboj, prije 13 godina, a jučer su ponovo odmjerili snage u gradu na Floridi, u finalu Mastersa.

Federer i Nadal: Rivalitet koji je spasio tenis

Roger Federer i Rafael Nadal. Priča koja još traje, iako su ih neki otpisali s teniske karte svijeta još prije nekoliko godina. Stari su, ne mogu više, nisu to više isti ljudi kao nekad… Isprazne floskule koje obično slušamo o sportistima koji pređu 30. godinu i koje su, barem kada su u pitanju oni istinski asovi i rođeni šampioni – neistinite. A ako Federer i Nadal nisu rođeni šampioni, onda nije niko.

Njihov rivalitet, koji su novinari nazvali jednostavno “Fedal”, ponovo spašava bijeli sport. I to kad je najpotrebnije, jer je popularnost tenisa ponovo počela blijediti; Novak Đoković je izgubio tlo pod nogama, a Andy Murray postao neubjedljivi broj jedan na ATP listi, usljed inflacije prave konkurencije.

Najveći svih vremena

Roger Federer je, za većinu, najveći teniser svih vremena. Sve je osvojio, oborio toliko rekorda i postavio teško dostižne standarde. Ali, i sam je priznao, nikada ne bi bio toliko popularan i ne bi imao takve rezultate da nije bilo njegovog ljutog neprijatelja, Rafaela Nadala.

Španac i danas, nakon jučerašnjeg meča u Majamiju, ima bolji međusobni omjer, 23 – 14 (s tim da je izgubio posljednja četiri susreta protiv Švicarca). A upravo to je tjeralo Federera da pomjera vlastite granice i stalno daje više. Nije se ni na jednom turniru smio opustiti ukoliko je Nadal bio negdje u blizini.

Uostalom, na šta bi ličio tenis u 21. stoljeću da smo imali samo Rogera Federera? Probajte zamisliti. Sport sa samo jednim šampionom, apsolutna dominacija. I apsolutna dosada. Nešto s čim danas problema ima, recimo, Formula 1.

Zato je tenisu trebao Nadal. Jer je bio sušta suprotnost prvaku i konstantna prijetnja. Federerov antipod. Savršeni neprijatelj. Jer Roger je simbol elegancije i vještine, a Rafael sinonim za brzinu i snagu. Dva stila igre, dva različita mentaliteta, dva čovjeka s potpuno različitih podneblja. Hladnokrvni Švicarac i vatreni Španac. Teniski jin-jang. Naizgled nespojive sile prirode, a koje se nadopunjuju.

Pad u letargiju

I opet su tu. Srećom, za sve nas koji volimo tenis. Kada smo počeli tonuti u letargiju i polako prebacivati kanal kada se ukažu reketi i žute loptice, vratili su se ove godine na velika vrata. Igrali su u fenomenalnom finalu Australian Opena, a sada smo ih ponovo gledali u završnom meču Mastersa u Majamiju. Mečevi za antologiju, sve do jednog.

Na kraju, ipak, ostaje zebnja, jer znamo da će, koliko god se opirali zubu vremena, morati otići. Šta onda, gdje tražiti spas od dosadnih mečeva i neubjedljivih šampiona? Tenisu tad možemo poželjeti samo jednu stvar. Da se opet rode, negdje, na različitim krajevima svijeta, u potpuno različitim sredinama i razvijaju potpuno različite navike, a da bi se prvi put obračunali u nekom drugom Majamiju, novi Federer i Nadal.

atprafael nadalroger federer
KOMENTARI

KOMENTARI