Sport Centar

Evo vam Mirza, Juka i Sani, vratite nam Nenu, Avdiju i Firketa

"Ne znam gdje sam bio i šta sam radio. Još sam u šoku. Znam samo da sam igrao utakmicu i da smo pobijedili". To je rekao Gordan Firić autoru ovih redova nakon čuvene utakmice, te novembarske večeri 1997. godine, kada je košarkaška reprezentacija BiH u krcatoj Skenderiji pobijedila Hrvatsku, 74:67.

Evo vam Mirza, Juka i Sani, vratite nam Nenu, Avdiju i Firketa

Legendarni Firke se nije sjećao detalja dok, vjerovatno, nije ponovo pogledao utakmicu. Nije igrao glavom, zato se i nije mogao sjetiti. Bio je u transu. Igrao je srcem.

Kao i svi iz te fenomenalne reprezentacije koja je uživala poštovanje cijele države, od nezaustavljivog strijelca Nenada Markovića do autoritativnog kapitena Samira Avdića. Na papiru, možda to i nije bio tako snažan tim, nije tu bilo NBA zvijezda i euroligaških milionera. Ali, u praksi, na parketu, to je bila ekipa koja je srcem pobjeđivala mnogo snažnije takmace, od pomenute Hrvatske s Rađom i Komazecom do Litvanije s Karnišovasom i Izraela s Katashom.

Svi za jednog, jedan za sve. Uvijek. Taman i kada se treba pobiti s Grcima usred Eurobasketa 2001. godine u Antaliji. Desetorica suspendovanih bh. košarkaša nakon te tuče. Jer – svi za jednog, jedan za sve.

Nekad, prije 15 i više godina, košarkaški reprezentativci su i povrijeđeni dolazili na pripreme, makar i da s klupe podrže saigrače.  I nikad se nisu previše razmetali izjavama kako vole svoju zemlju i kako će dati sve od sebe u svakoj utakmici za reprezentaciju. Nisu, jer su vlastitim partijama, ginući na terenu, pokazivali kako se voli i poštuje državni grb. Riječi ionako ništa ne vrijede, ako ih nisi u stanju potkrijepiti djelima.

Danas? Okupljanje košarkaške reprezentacije trebalo bi se dogoditi za svega nekoliko dana, 2. jula u Sarajevu, a selektor Duško Vujošević već je suočen s brojnim otkazima. I dok će neki povrijeđeni igrači, poput Andrije Stipanovića i Elmedina Kikanovića, doći da se barem pozdrave sa saigračima, dvije naše NBA zvijezde nemaju ni to namjeru.

Jusuf Nurkić se nije udostojio da zvanično obavijesti direktora reprezentacije Sinišu Kovačevića da neće igrati pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, već očito smatra da je status na Facebooku adekvatan način da saopšti kako se još oporavlja od povrede i kako nema namjeru doći na pripreme.

Mirza Teletović je tek posebna priča. Od posljednjih osam zvaničnih utakmica reprezentacije odigrao je – dvije. Podsjećamo, nije nastupio na posljednjem EP u Francuskoj, a u prošlim kvalifikacijama odigrao je dva meča, na domaćem parketu. Nije išao na gostovanje u Rusiju pravdavajući se sumnjivim ljekarskim nalazom, a upravo ta utakmica je odredila sudbinu BiH u kvalifikacijama.

Sada je otkazao i nastup u pretkvalifikacijama, a brže-bolje je požurio da “demantuje” kako to ipak ne znači da više nikad neće igrati za reprezentaciju. Iako će na kraju demantovati samog sebe, jer dobro zna da mu apsurdni FIBA-in kalendar omogućava, kao NBA igraču, da ne igra kvalifikacije i da više nikad na zaigra za Zmajeve, osim u nekoj revijalnoj utakmici.

Još konstatuje kako će se “rado odazvati novom selektoru ukoliko se promijeni sistem takmičenja” pritom vrijeđajući inteligenciju svih odraslih ljudi u BiH, jer dobro zna da će prije u avgustu zapadati snijeg u Mostaru, nego što će FIBA promijeniti sistem takmičenja.

Istina, Teletović bi, pored nakaradnog kalendara, prije svoje 35. godine i mogao ponovo zaigrati za selekciju BiH – ali samo u slučaju da se Zmajevi plasiraju na SP. No, ako bi i uspjeli ostvariti taj podvig, onda nam Teletović i ne bi trebao.

“Virus” otkaza, nažalost, sa NBA zvijezda prenio se i na ju