Sport Centar

Emir Spahić – fudbaler svjetskog kova i balkanskog mentaliteta

O fudbalskim sposobnostima Emira Spahića suvišno je govoriti. Dovoljno je pogledati imena klubova u kojima je igrao i sami ćete zaključiti da je to fudbaler, defanzivac kakav se ne viđa tako često. Upravo onakav kakav moderan defanzivac i treba biti. Pouzdan, britak, dovoljno brz, jednostavno pravi lider i posljednji bedem svake ekipe. Naprosto, rođen je za takvu ulogu.

Emir Spahić – fudbaler svjetskog kova i balkanskog mentaliteta

Njegova srčanost je posebna priča. Izvan terena relativno miran momak, koji kroz karijeru nije imao većih incidenata po diskotekama, kafanama i sličnim mjestima. Upravo takve lokacije često znaju biti omiljena mjesta gdje fudbaleri daju sebi malo oduška, i u svom tom opuštanju i provodu naprave incident, a ne tako rijetko izazovu i tuču. Kod Emira Spahića toga nije bilo. Relativno miran porodični život o kojem je javnost rijetko kada saznala nešto, upravo iz razloga jer ga je on tako i vodio.

U ljeto 2009. godine Spahić prelazi iz moskovske Lokomotive u francuski Montpellier gdje se odmah nameće kao jedan od lidera, takav je ustvari bio u svakom klubu u kojem je igrao, a naravno i reprezentaciji.

Prvi veći incident Emir Spahić je napravio 2011. godine kada je laktom u glavu udario igrača Lensa Nolana Rouxa. Sudija na terenu to nije primijetio, ali je naknadno dobio kaznu od čak sedam utakmica! Nedugo zatim napravio je sličan incident i ovaj put dobio četiri utakmice zabrane igranja.

To je bio razlog da u Montpellieru odluče da se nakon dvije godine riješe Spahića, ali njegov naredni transfer nije bio korak unazad za njega već transfer karijere! Potpisao je tog ljeta za špansku Sevillu. Neki će se sjetiti da je Spahić tada bio u najužem krugu potencijalnih pojačanja Arsenea Wengera, a ko zna gdje bi mu bio kraj da je otišao u Premiership koji savršeno odgovora njegovom stilu igranja, i gdje se sudije ne hvataju za džep tako lako kakav je slučaj u Španiji.

Dolaskom u Andaluziju činilo se da je Spahić promijenio svoju narav na terenu, međutim došli su novi incidenti. Ovaj put na putu mu se našao njegov saigrač Gary Medel. Svi koji fudbal prate malo detaljnije, znaju da Čileanac nije ništa manje agresivan od Spahića, pa mu ovaj okršaj nije uzet za zlo. Bosanskohercegovačka javnost bila je “oduševljena” kada je Spahić u jednom okršaju Seville i Reala dobacio Cristianu Ronaldu da igra muški fudbal i da ne glumi prekršaje.

Kao što danas Kinezi “nerviraju svjetsku javnost” s bombastičnim transferima, takav je u to vrijeme bio pomalo zaboravljeni ruski klub Anzhi, kojem je Sevilla Spahića posudila na pola godine. U Rusiji kao i na početku svoje karijere nije pravio probleme na terenu, a forma mu je kao i uvijek bila na izrazito visokom nivou.

Njegova beskompromisna borba na terenu i već veliko iskustvo nagrađeni su transferom u njemački Bayer Leverkusen 2013. godine. U toku svog boravka u Leverkusenu Spahić je jednom prilikom svoj automobil parkirao na mjesto predsjednika Wolfganga Holzhäusera. Glasnogovornik kluba Dirk Mesch trebao je zamoliti Spahića da premjesti svoje vozilo, no to je odlučio napraviti sam. Kad je to primijetio Spahić, otvorio je vrata automobila te uhvatio Mescha za vrat i počeo ga gušiti. Srećom, sve se sretno završilo.

A zatim otkaz. Potukao se sa zaštitarima, nakon utakmice na domaćem terenu, a jednog od njih je poslao u bolnicu. Spaha je u ovoj situaciji ispao kolateralna šteta, jer je incident izazvao njegov brat. Instinkt koji svako od nas ima kada je u pitanju zaštita svoje porodice proradio je kod Emira, brata je spasio zaštitara, ali svoj posao u Leverkusenu nije. Potpisao je za HSV.

Njemački mediji su se okomili svim mogućim silama na Emira Spahića, platio je i novčanu kaznu u iznosu od 78.500 eura, a dodatnih 3.000 eura platio je zaštitaru kojeg je poslao na liječenje. Dolaskom u HSV odmah je zaveo red u svlačionici, a neposluh je kažnjavao šamarima. Prvi u redu za kaznu stao je Pierre-Michel Lasogga, a nakon njega i Josip Drmić je “dočekao svojih pet minuta”. Smjelo je uvrijedio Spahića koji na takve stvari ne prašta nikom, te je njemačka javnost svjedočila još jednom šamaru u svlačionici HSV-a.

Njemački klub mu je opraštao sve te incidente pravdajući njegove odlične igre na terenu, koje su mora se priznati, i bile odlične, jer bi HSV bez Emira Spahića već prije dvije godine bio drugoligaš. Ipak, vremena se mijenjaju, ali Emir i ne baš. Danas je opet dobio otkaz i još je nepoznato gdje će nastaviti svoju karijeru.

Dres reprezentacije BiH obukao je 93 puta i rekorder je po broju nastupa, od čega je 55 puta Zmajeve predvodio kao kapiten. Postigao je ukupno šest golova. Njegove incidente u dresu s najdražim grbom javnost je uglavnom dočekivala s oduševljenjem. Posebno se to odnosi na Marka Marina koji je osjetio bijes bh. navijača zbog neigranja za BiH kroz šamar Emira Spahića. Bilo je to u prijateljskoj utakmici protiv Njemačke koja se spremala za Mundijal u Južnoj Africi, a to je bio i posljednji nastup naturalizovanog Marina za Njemačku. Spahić je prošao samo s javnom opomenom, žuti karton.

Šamar od Emira Spahića “popio je” i Cesc Fabregas. Bilo je to prošle godine kada smo opet kao sparing partner poslužili, ovoga puta Španiji, u okviru priprema za nadolazeći Euro. Opet je drugi neko (Ognjen Vranješ) izazvao incident, a Emir Spahić rješavao nesuglasice. Obraz Fabregasa se žarko zarumenio, a Spahić je ostavio ekipu na cjedilu.

Sve njegove incidente u reprezentaciji javnost je većinom dočekivala s oduševljenjem, jer je to priznali ili ne svima nama u krvi. Najveće zamjerke Spahić je od bh. javnosti dobio samo za dvije utakmice. Pariz, Francuska i “nepostojeći” penal, te olako izgubljen duel od Emenikea u brazilskoj Cuiabi kada smo primili gol koji nas je poslao kući. Svi ostali nastupi su bili uglavnom besprijekorni, kao i većina njegovih, pa se Emir Spahić s pravom može nazvati fudbalerom svjetskog kova i balkanskog mentaliteta.

euroliga
KOMENTARI

KOMENTARI