Sport Centar

Dug je bio put: Bašićeva nagrada za patriotizam, talenat i strpljenje

"Izbjegavajte nestrpljivost. Sjetite se da vrijeme donosi ruže", glasi jedna izreka. Mada, u slučaju Mirze Bašića može se reći da ono donosi ATP titule. Talenat je oduvijek imao. Samo rad, vjera i strpljenje bili su mu potrebni da dođe do nečega o čemu je oduvijek sanjao. Bilo je samo pitanje vremena kada će u svoju vitrinu dodati trofej nekog ATP turnira.

Dug je bio put: Bašićeva nagrada za patriotizam, talenat i strpljenje

“Izbjegavajte nestrpljivost. Sjetite se da vrijeme donosi ruže”, glasi jedna izreka. Mada, u slučaju Mirze Bašića može se reći da ono donosi ATP titule. Talenat je oduvijek imao. Samo rad, vjera i strpljenje bili su mu potrebni da dođe do nečega o čemu je oduvijek sanjao. Bilo je samo pitanje vremena kada će u svoju vitrinu dodati trofej nekog ATP turnira.

Mirza Bašić je rano pokazao da posjeduje veliki talenat i da pripada vrhu svjetskog tenisa. U kategoriji do 16 godina bio je najperspektivniji teniser u Evropi. Nažalost, oni koji su trebali nisu na vrijeme shvatili kakvog “dijamanta” imamo, kako bi ga “izbrusili”. Nije imao dovoljnu podršku institucija, ali može se reći i javnosti.

Sve ove godine mnogi su vjerovali da Bašić može napraviti respektabilnu tenisku karijeru, a iako je tako, stiče se utisak da je svih ovih godina javnost više žalila za teniserima koji su se odlučili nastupati pod zastvaom druge države poput Ivana Ljubičića i Marina Čilića, nego što je posvetila pažnju rezultatima naših tenisera. Mogao je i Mirza pod drugu zastavu.

Hrvatska je željela uzeti Bašića. Presudio je patriotizam. Možemo se na tome zahvaliti i njegovom skromnom i poštenom ocu Ejubu, koji ga je tako odgojio i borio se za njega sve ove godine. Tako se Mirza zaputio mnogo dužim i trnovitijim putem, jer je vjerovao da može doći do velikog rezultata i pod zastavom svoje domovine, iako BiH daje beznačajnu podršku generalno sportistima, ne samo u slučaju Bašića.

Mirza je bio strpljiv. “Strpljenje je gorko, ali mu je voće slatko”, reče Aristotel. I zaista je tako. Sjetimo se samo 2013. godine i kada je Mirza u Halleu prvi put zaigrao na ATP touru kao “lucky loser”. Priredio senzaciju u prvom kolu pobijedivši tada 22. tenisera svijeta Jerzyja Janowicza. Bio je na korak od ostvarivanja jednog od svojih snova – da zaigra protiv svog uzora. Nažalost, tada ga je na tom putu zaustavio Mischa Zverev.

I nije gubio strpljenje svih ovih godina igrajući na Futuresima i Challengerima, pa do ATP Toura. Bez velike podrške institucija, bez novca da osigura sebi trenera… Na turnire je odlazio sam, bez pratnje trenera ili nekog od članova porodice, što je još jedna otežavajuća okolnost. Tako da, neke posebne zasluge za ove uspjehe ne može niko pripisati sebi. Za to je zaslužan isključivo Mirza.

Sada je ponovo blizu ostvarivanja jednog od snova. Ranking karijere mu osigurava lakši žrijeb na narednim turnirima i veća je vjerovatnoća da će zaigrati protiv tenisera iz samog vrha. I nadamo se da će jedan od njih biti Roger Federer, da će Mirza preskočiti sve prepreke i “ukrstiti” rekete sa svojim teniskim uzorom.

Mnoge stvari napisane za Bašića vrijede i za Džumhura. Zapita li se neko šta bi se desilo da su naši teniseri imali uvjete za rad od početka karijere, kakve imaju teniseri iz komšiluka? Gdje bi im bio kraj? Bašić i Džumhur su napravili velike stvari, jer o ATP titulama i o TOP 30 ili TOP 100 sanjaju mnogi teniseri širom svijeta. Posebno kada se uzme u obzir kakve uslove su imali.

Godinama su veliki ambasadori naše zemlje. S ponosom predstavljaju Bosnu i Hercegovinu. A jedno je sigurno – dobili su samo djelić onoga što su zaslužili.

mirza basic
KOMENTARI

KOMENTARI

Obavijesti me o
avatar
wpDiscuz