Sport Centar

Dijete u tijelu košarkaškog čudovišta: Laži i istine o usponu Luke Dončića

Napisati da je bio trnovit taj put Luke Dončića do nevjerovatnog uspjeha, koji nikad niko u evropskoj košarci nije ostvario, bila bi - brutalna laž.

Dijete u tijelu košarkaškog čudovišta: Laži i istine o usponu Luke Dončića

Napisati da je bio trnovit taj put Luke Dončića do nevjerovatnog uspjeha, koji nikad niko u evropskoj košarci nije ostvario, bila bi – brutalna laž.

Iz jednog prostog razloga, od njegovog stupanja u svijet profesionalnog sporta nije ni prošlo toliko vremena koliko bi možda iziskivala neka epska priča o usponima i padovima, filmskim preokretima, dizanju iz pepela… Ne. U Dončićevom slučaju sve se svodi na uspravnu crtu ka vrhu, bez prevelikih amplituda.

Strelovit uspon počeo je kada je kao 16-godišnjak postao najmlađi debitant u seniorskom timu velikog Reala, i to u sezoni u kojoj su Kraljevi postali prvaci Španije. U tom kratkom vremenskom rasponu od tri godine, Dončić je ostvario sljedeće individualne uspjehe:

* Prvak Evrope sa Slovenijom
* Prvak Evrope sa Realom
* MVP Eurolige
* MVP Final foura Eurolige
* Član idealne petorke Eurobasketa
* Član idealne petorke Eurolige
* Juniorski prvak Eurolige
* Dva puta prvak Španije

Sad pomislite na igrače za koje biste možda rekli da su mogli osvojiti pobrojana priznanja. Slobodno zagrbite, zahvatite ih sve, od Kukoča do Navarra, od Sabonisa do Kirilenka… I probajte shvatiti, ako je neko ovo i ostvario, trebalo mu je dosta vremena. A Luka Dončić ima 19 godina.

U ovom dijelu teksta ide jedan mali privatni dio, uz malo izvinjenje čitaocima, ali neophodan da se opiše o kakvoj se ličnosti i karakteru radi. Prvi put sam izbliza Luku vidio prošle godine, na istanbulskom Final fouru. Stajao sam u dvorani Sinan Erdem s Milošom Teodosićem, ćaskajući o nekim trendovima u evropskoj košarci i usput tražeći autogram za prijatelja. Prišao nam je taj slovenski tinejdžer, koji ne krije da mu je Teodosić jedan od uzora. Onako skrušeno je s Milošom razmijenio par rečenica, Srbijanac ga je pohvalio, rekavši da nastavi napredovati, a Luka se skoro zacrvenio. U trenu sam shvatio da je ovdje ipak riječ o djetetu. Skromnom, divno odgojenom klincu.

“Još je dijete, treba da uživa u košarci, da ne obraća pažnju na silne priče sa strane, jer je na parketu zato što voli da igra, a ne zbog novca ili ne znam čega drugog”, kazao je svojevremeno bivši slovenski košarkaš Saša Dončić o svome sinu.

I zaista, način na koji igra Dončić ne ostavlja nijednu drugu misao u vazduhu osim one da Realov vunderkind uživa u košarci, nadmetanju, nadmudrivanju, driblingu, trici, polaganju, asistenciji… Takva ljubav prema igri skoro da je zarazna i kada Luku gledate preko TV ekrana. Nekad se i grči u licu, na rubu plača se kaje za pogrešno odigrani potez, ali to sve rade i djeca, zar ne? Ipak, da ne bude zabune, ovdje je riječ o nevjerovatnom spoju te dječije ljubavi prema igri i surovoj predanosti radu. Kao i podređenosti timu.

Na početku ove sezone njegovom Realu niko nije davao šanse. Još kad su krenule povrede, crnilu nije bilo kraja. Trener Pablo Laso je otkrio na press-konferenciji da su u jednoj utakmici bili primorani igrati sa samo sedam košarkaša. Lišeni Sergija Llulla, prošlogodišnjeg MVP-a, kao i kompletne centarske linije, madridska ekipa je ličila na sve, osim na šampionski sastav. Pogotovo nakon lanjskog Final foura, gdje su Kraljevi isprašeni u obje utakmice. Ipak, mladi Slovenac je našao snage. Uprtio je cijeli tim na vlastita leđa i doteglio ga do Beograda, na novi završni turnir Eurolige.

Konačnu zrelost, netipičnu za nekoga tih godina, demonstrirao je proteklog vikenda. Istina, ranije je osvojio Eurobasket, ali imao je podršku u All-Star kalibru jednog Gorana Dragića. Ovdje su svjetla reflektora bila uperena na njega. Pritisak? Zaboravite. Luka Dončić ponašao se kao veteran, potpuno fokusiran na svaku akciju i odbranu. Nevjerovatna mentalna stabilnost i čisti talenat jednog klinca donijeli su Realu trofej kada su Kraljevski klub svi otpisali. “Decima” u režiji monstruma dječijeg lica.

Šta je sljedeće? Ovdje, u Evropi, više nema šta tražiti. Sa 19 godina uzeo je sve. Najavio je da ide u NBA, na Starom kontinentu teško da bi uopšte i pronašao motivaciju za nove trofeje. Blago Amerikancima. Teško Euroligi, koja gubi možda i najvećeg talenta koji je igrao ovo takmičenje. Ali, s odnosom kakav ima prema evropskoj košarci, Euroliga i ne zaslužuje ništa drugo nego da ostane bez najboljih sinova.

Sramežljivi slovenski tinejdžer, s druge strane, zaslužuje da ta ravna strijela njegove karijere ide dalje. Dok NBA liga zaslužuje revoluciju. Koju donosi Luka Dončić.

luka doncicreal madrid
KOMENTARI

KOMENTARI