Sport Centar

Dijete u tijelu čovjeka: Tajna dugovječnosti Rogera Federera

Njegova ljubav prema tenisu veća je od svega. Dijete u tijelu čovjeka, tajna je dugovječnosti Rogera Federera koji je na Australian Openu stigao do 20. Grand Slam titule u karijeri, u godini u kojoj će proslaviti 37. rođendan.

Dijete u tijelu čovjeka: Tajna dugovječnosti Rogera Federera

Njegova ljubav prema tenisu veća je od svega. Dijete u tijelu čovjeka, tajna je dugovječnosti Rogera Federera koji je na Australian Openu stigao do 20. Grand Slam titule u karijeri, u godini u kojoj će proslaviti 37. rođendan.

Suze radosnice i emocije koje su ga savladale u trenutku pobjedničkog govora, dokaz su njegove iskrene radosti koju osjeća za ovu divnu igru. Zato je Federer, Federer. Referentna tačka ne samo za tenisere, nego i za mnoge sportiste, pa ako hoćete i običnog čovjeka. Jer on je tako briljantan, ali istovemeno ponizan, jednostavan i običan. Istinski šampion u svemu što radi, a to mogu samo rijetki.

“Da je svijet poput Rogera, ne bi bilo nasilja i ne bi bilo ratova. Vladao bi mir”, rekao je svojevemeno Nick Bollettieri, čuveni teniski trener koji je odgajao velike šampione i asove poput Andrea Aggasija, Jima Couriera, Monike Seleš, Borisa Beckera ili sestara Williams.

Bollettieri je tako savršeno opisao Rogerovu nevjerovatnu karizmu i ličnost, samom pojavom dovoljnu za osjećaj sreće i blagostanja gdje god da se pojavi, zbog čega vjerovatno na svijetu ne postoji voljeniji i utjecajniji sportista.

Ipak, prije samo 12 mjeseci našao se na raskrsnici. Nakon polugodišnje pauze zbog povrede, pao je 17. mjesto na ATP listi i situacija je bila na rubu da ode u smjeru koji je većina predviđala. Kraj jedne velike karijere. Ali desilo se svojevrsno čudo u vidu prošlosezonskog Australian Opena na koji je Roger došao bez imperativa, da odigra što bolje može, a na kraju se okitio 18. GS titulom.

To uživanje u tenisu, opuštena igra bez rezultatskog pritiska, pokazala se kao recept koji je Federera ponovo lansirao na sami vrh. Australija mu je pružila priliku da oživi svoj borbeni duh i demonstrira nevjerovatnu snagu volje, nakon svih minulih razočaranja u kojima je tokom perioda između 2012. i 2017. godine ostajao bez Grand Slam naslova, uz nekoliko bolnih poraza od najljućih rivala. Tada je malo ko, uljučujući i potpisnika ovih redova, smatrao da Roger ikada više može stići do barem jedne GS titule i stoga je još fascinantnije kako je Federer prevazišao sve te bolne poraze tokom “mračnog” perioda, koji su isključivo slutili na ne baš slavan kraj.

Rezultat slika za ljubicic federer

Kada postaneš stariji, stvar je taktike, mentalne snage i studioznosti do najsitnijih detalja. Raditi manje, ali kvalitetnije i pametnije, naučio je od kada sarađuje sa Ivanom Ljubičićem.

Rođeni Banjalučanin ga je taktički dodatno “potkovao”, pomogao mu je da uvijek ima kvalitetan gameplan, ali i da backhand, koji je važio za “Ahilovu petu” u njegovoj igri, pretvori u tajno oružje kojim je lomio protivnike tokom prošle sezone, a za koji više rješenje nema ni Nadalov topspin forehand.

Promijenio je i način treniranja, zaigrao još agresivnije i pažljivim planiranjem sezone kako bi ostao u formi, sigurno je za nekoliko godina produžio karijeru.

Istina, Roger je oduvijek bio agresivan, ali sada i još više, svjestan činjenice da postoje mlađi igrači koji su u fizičkoj prednosti. Takav način igre koji je počeo planirati još prije nekoliko sezona, imao je dvostruki efekt; poboljšanje učinkovitosti i čuvanje energije.

Federer je uvijek imao fenomenalan rad nogu, kretanje i sposobnost da se hitro izvuče na forehand i da lopticu hvata u penjanju, tako da je teško govoriti o njegovoj tehničkoj evoluciju u poznim godinama, ali Fedex koristi ono što drugi nemaju. Puno varijacija prilikom udaraca, mogućnost brze promjene ritma i skraćivanja poena. Sve ono što mu je u ovome dijelu karijere prijeko potrebno da sačuva snagu.

Revolucionarna je bila i promjena reketa prije nepunih pet godina, kada je izabrao teži reket, sa većom glavom, što mu je omogućilo da udara sa više snage i da konstantnije napada iz backhanda. Ipak, prilagodba i reakcija na to nije bila nimalo lagana, jer to je možda i najveća promjena koju teniser može uvesti. Pogotovo za Švicarca koji je cijeli život igrao sa glavom reketa od 90 inča i sa kojim je osvojio 17 GS titula.

“Teško je mijenjati reket, sa obzirom na uspjehe koje sam ostvario sa svojim reketom”, rekao je tada Federer, koji nije želio završiti kao Sampras, koji je nakon karijere žalio što nije prešao na veću glavu (100 inča).

Ono što je posebno važno je i činjenica da je prevazišao mentalnu barijeru koju je imao u mečevima sa Nadalom i sada se taj “matchup” potpuno okrenuo u Federerovu korist, koji ga je pobijedio u posljednjih pet okršaja, čak četiri puta prošle godine. Rafa više ne može računati na fizičku prednost i kada Roger ne misli da može izgubiti, on i ne gubi!

Federer je priznao kako osjeća da Ljubičić stalno misli kako ga može učiniti boljim igračem, te da insistira na dodatnoj agresivnosti. Njihovo prijateljstvo iz igračkih dana bilo je veoma korisno, Ljubo se odlično uklopio u Rogerov stručni štab i svojim metodama i načinom rada, vratio je Rogeru samopouzdanje i “ideju o igri” koju je pomalo izgubio u godinama dominacije Novaka Đokovića.

Rogerova 20-godišnja karijera ispisana je brojnim rekordima o kojima se sve zna, ali kada posmatramo maestra nije to samo puko gledanje poena. Uvijek se zabavlja sa teniskom lopticom i reketom, traži dodatni razlog za uživanje nekim ludim “drop shotom” ili nakon promašenog servisa, efektnim vraćanjem loptice do djece koja ih skupljaju. To niko drugi ne radi i to je ono čime plijeni i što nam izaziva osmijeh na licima. Niko više ne uživa u osjećaju da ima lopticu na žici od Fedexa, a mnogo srca, uvijek donese i mnogo suza…

australian openivan ljubicicroger federer
KOMENTARI

KOMENTARI