Sport Centar

Didier Deschamps, prvak svijeta u različitim pakovanjima: Genije ili sretni ziheraš?

“To je besramno. Imati nevjerovatno talentovane i kvalitetne nogometaše, pogotovo u napadu, a igrati takvu taktiku“.

Didier Deschamps, prvak svijeta u različitim pakovanjima: Genije ili sretni ziheraš?

“To je besramno. Imati nevjerovatno talentovane i kvalitetne nogometaše, pogotovo u napadu, a igrati takvu taktiku“.

Tim riječima je Joško Jeličić opisao igru francuske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Zaista, vjerovatno nijedan ozbiljan fudbalski fan nije mogao reći da je uživao u ljepoti prezentacije Trikolora. U rezultatima i pobjedama, svakako, ali u njihovoj igri teško se moglo pronaći nekog materijala za hvalospjeve dostojne velikih umjetnika najvažnije sporedne stvari.

Jeličić je svoju konstataciju istresao ponajprije na račun Didera Deschampsa. Tipa koji je pred početak Mundijala označen kao Ahilova peta francuske reprezentacije. Najslabiji selektor među fudbalskim velesilama, tako su govorili. Čak i francuski mediji.

Sada možete pretpostaviti ko se najslađe smije. Čovjek koji je danas ušao u historiju kao jedan od samo trojice velikana koji su bili svjetski prvaci kao igrači i treneri. Mario Zagallo, Franz Beckenbauer i Didier Deschamps.

Digao je trofej i prije tačno 20 godina, kao kapiten one fenomenalne generacije sa Zidaneom, Thuramom, Djorkaeffom, Petitom i drugima, koja je po prvi put donijela Trikolorima titulu prvaka planete. Bio je trofejni fudbaler.

Međutim, kao trener, osporavan je od samog starta, čak i kada je Monaco doveo do finala Lige prvaka. Prije dvije godine je doveo Francusku do finala EP. Džaba, nikoga nije ubijedio da je veliki stručnjak. Mnogi mu ne vjeruju ni danas.

Pitanje je šta i trenutno veliki broj njegovih kritičara misli. Prvak svijeta? Nema veze, jer zagalamiti će nogometni estetici – kriminal je s ovakvim igračima igrati povučeno.

Međutim, kako za tako nešto optužiti trenera čija je ekipa postigla četiri pogotka u finalu? To što su Francuzi imali posjed lopte manji od 40 posto, što su praktično sve golove upisali u trenucima kada je Hrvatska djelovala agresivnije i konkretnije, zaboravit će se preko noći. Ostat će rezultat da blješti kroz historiju. A to je jedino čime se Deschamps, evidentno, rukovodio.

Nije toliko glup da ne shvati kakav ima napadački arsenal u vunderkindu Mbappeu i lukavom Griezmannu, ali opet je očito bio dovoljno mudar da ga njihova klasa ne povuče da slijedi onu krilaticu sa grba bivšeg kluba Marseillea – Droit au But (pravo na gol). Deschamps je povukao potez klasičnog ziheraša i odlučio igrati bez rizika u trenutku kada je imao flash royale u rukama.

Od Oliviera Girouda je napravio običnog fizičkog radnika. Vjerovatno jedini centarfor svjetskog prvaka koji je samo jednom u toku Mundijala pucao u okvir gola (nijedan pogodak). No, Didier je bio spreman do smrti braniti važnost njegove uloge i smijati se novinarima u lice nakon postavljenih pitanja o Giroudovoj apstinenciji.

Napadač Chelseaja je postao dio plana od utakmice sa Australijom, koju nije počeo od prve minute. I tu je Deschamps pokazao kvalitet za koji su mnogi mislili da mu je hirurški odstranjen – prilagođavanje. Kada danas gledate Francusku, to djeluje kao savršeni stroj. Ali tragikomična je činjenica da u stvaranje tog stroja nije utrošeno mnogo vremena. Deschamps je rješenja donosio u letu. Jedino je bio dosljedan u ziheraškom stilu, bježanju od agresivnije strategije po svaku cijenu.

Istina jeste da su Trikolori na momente djelovali lepršavo, razigrano, ali je veliko pitanje koliko je to bilo zbog izuzetno maštovitih i kvalitetnih igrača, a koliko do selektora koji je u jednim trenucima podsjećao na NBA trenera-početnika. „Igrajte jaku odbranu, za napad ćemo lako“.

Ili je Deschamps zaista genije? Ovaj tekst upravo ima i namjeru postaviti to pitanje. Njegovo trenersko umijeće će još dugo biti na kušnji, svjesni smo da odgovor i neće stići brzo.

No, ovdje je ipak važnija ona školska konstatacija da historiju pišu pobjednici. A to je ono što Dideru Claude Deschampsu niko ne može osporiti. Pobjednik u dva različita pakovanja, kao igrač i trener. Epitet koji ostaje, sve ostalo progutat će vrijeme.

didier deschampsfrancuskasvjetsko prvenstvo 2018
KOMENTARI

KOMENTARI

Solomon
Gost

E stvarno su ovi francuzi sretni,Hrvatska je bila bolja a nesretno izgubi.

Sivi Soko
Gost

i jedno i drugo. u nogometu se genije ne postaje bez srece..

wpDiscuz