Sport Centar

Čekajući Formulu E u Sarajevu: Izbor za buduće generacije, šansa za kreativce i vizionare

Uvijek sam zavidio ljubiteljima fudbala, košarke, tenisa, onih sportova čiji navijači nakon što pogledaju izvrsnu utakmicu ili meč mogu izaći napolje i odigrati jednu za svoju dušu, osjetiti nalijeganje lopte na vole, zabiti tricu ili smečom riješiti set.

Čekajući Formulu E u Sarajevu: Izbor za buduće generacije, šansa za kreativce i vizionare

Uvijek sam zavidio ljubiteljima fudbala, košarke, tenisa, onih sportova čiji navijači nakon što pogledaju izvrsnu utakmicu ili meč mogu izaći napolje i odigrati jednu za svoju dušu, osjetiti nalijeganje lopte na vole, zabiti tricu ili smečom riješiti set.

Kada čovjek ima strast prema motosportu onda je lišen tih mogućnosti. Nakon formule ili moto GP-a jedina je satisfakcija reći „Jes ga lola poder'o“, a onda sjesti u auto i otići kod punice po ženu.

Pravi ljubitelj brzine nikad ne vozi brzo, ne turira na semaforu, i nikad za nikad neće nagariti auto ili motor, a pogotovo ne Titovom dok traje prijenos trke. Meni takvi ljudi nikad nisu bili jasni. Otkud vani u ta doba? Mi, ovisnici, imamo sitne satisfakcije. Parkiramo se „isprve“ na rikverc u brdu gdje dobronamjerni komšija mjeri i kaže „Paša nema šanse“. Otići ćemo na obližnji reli i samo što nam srce neće iskočiti za onim Yugom ili Renolom što sa slik gumama prokliže na krivini iako ćemo tada znati da je vozač fulio putanju i da bi mi to bolje, ali ćemo i dalje govoriti djeci „Vidite da ne valja brzo“.

Ali dođe i naših pet minuta. Ili deset kad se sjedne u karting. Pa se nakon dva kruga sjeti da je prva lekcija u sportskoj vožnji pravilno disanje jer se ne može doći do daha od brzine. Pomažu i kompjuterske simulacije, ali doktor kaže da i to treba sa mjerom uzimati jer se može podići nivo tolerancije pa valja opet onda na Trebević ili Krajišku zmiju da se namiri. Doduše na ovoj potonjoj još nisam bio, ali sam je vozio dok me leđa nisu uštakla od trpezarijske stolice za računarom. „Hajte djeco spavat'“. „Nas u krevet, a on će vozit'“, gunđaju iz mraka.

A onaj jedan put kad se otišlo na formulu na najbližu destinaciju do koje se može autom doći bez spavanja… Koliko su puta iste priče ponovljene jaranima i rodbini. Sreća sad ima ovih novih generacija pa oni k'o da prvi put čuju. „Haj’ pričaj onu o Senni, kako si se ono sprijateljio sa njim?“. „Pa fino, namirisao ja prijem vozača u nekom hotelu, zaštekao se tamo, proveo četiri sata u busiji i onda iskočim, naručim čaj ko hadžija, a Senna pored mene. Stajao ja tako malo pored njega, a onda on ode do svoje prave raje, pa smo onda nešto ko bili zahladili. Ali je momak bio prva liga, hoće pomoć i tako…“.

A iskustvo sa zvukom V10 bolida je nešto na šta mogu biti ponosan. Ljudi često veličaju svoje navodne podvige i prva iskustva, ali ovo moje je zaista bilo spektakularno. Prvi dolazak na stazu u petak ujutro u osam (krenulo se u šest iz grada), trening formula i pretkvalifikacije (tako je nekad bilo). Mi kasnimo, a oni počeli. Ja van ograde, a oni unutra. Uši u zatvoru, a zvuk na slobodi. Između nas samo zid. U dva skoka na zid od tri metra i eto me na laktovima. Staza siva, rubnici crveno-bijeli, tek ofarbani, trava podšišana. Isto bajram. Nailazi crni bolid, nema ni sponzora. Četrnaest hiljada obrtaja na 130 decibela pâra bubne opne preko granice bola, dok eksplozije nesagorjelog benzina u dodiru sa usijanim auspusima čine da se svaka kost u tijelu strese, slično kao kad su me ono jednom preko volje odveli na koncert pa još postavili pored zvučnika.

Prođe o'tad ljeta i zima, brada obeharala, bore oko očiju, a slike sa formule više niko i ne gleda. K'o će kutiju u ruke pa preturati. Ne može se zumirati prstima već očima, a mogu se turiti samo na pravi zid. Dođe zatim HD rezolucija, “nešto koma nešto” zvuk i gledanje sa odgodom (a bio sam majstor programiranja videa). Sad ima i na internetu vazda, ha se upali, pa više nije potrebno izrezivati članke i lijepiti u svesku. Nâkih naskara, indija, turing auta, a tek Le Man… dovoljno je reći da kondicione pripreme traju čitavu sedmicu kako bi se izdržilo 24 sata, da se ne trepne. TV, monitor, kompjuter, telefon i totalna isključenost iz ovog prividnog svijeta.

Kad neki dan prijatelj pošalje link, kaže „Mika jesi li vidio ovo?“. To Mika mi je ponos, poklon od raje, derivirano od Mika Hakkinen, mada otac nije tako zamislio kad mi je nadijevao ime po košarkašu. Formula E u Sarajevu. Formula E… Ne vjerujem i čitam. Fakat ozbiljno. Još uvijek nema tahikardije. Apsorbiram vijest, disanje normalno, čak i rezonujem – dobro i za ekonomiju. Malo nevjerice (‘ta ćemo mi), malo našeg humora čitam, raja se zeza. Vijest, po vijest zakuhava se. I onda me spuca, nepripremljenog. A neće ja kont'o. Ruke drhte, slova na tastaturi se orosila ispod jagodica, riječi se same pišu. Iz mojih prstiju izlaze i oblikuju se vizije, planovi i ideje.

Poslovi su podijeljeni, djeca su na Google mapama, obilježavaju ulice gradske trke, planula je i prva svađa oko lokacije boksova. Nije puno prošlo, a već smo u autu sa dva mobitela, na jednom nekoliko verzija staze, na drugom se snima. „Hajd desno“. „Hajd lijevo“. „Ne mogu jednosmjerna al’ hajd ti pješke. I snimaj!“ odgovorni roditelj savjetuje dijete.

Vraća mi se Bosnian Grand Prix, potisnut kao trauma od straha da se neće dogoditi. VN Sarajeva, kao da nikad nije bila zaboravljena, već samo stavljena malo na stranu ovim tričavim životnim obavezama kao što su jelo, piće, rad, fiziološke potrebe i ostalo. Iz pričuvne memorije se pozivaju davno arhivirane krivine: „Eternal flame chicane“, „Variante Windmill“ na Čengić Vili (zeznutija od Eau Rouge-a), „Vijećnica hairpin“, „Vilsonovo straight“, …

Želje su jedno, a pravila i propozicije drugo pa će se gornja staza (za sad) ipak voziti samo na Asseto Corsi, GTR-u ili rFaktoru. Dobivam i prve zvanične prijedloge staze od pokretača ideje kojem sam uletio maj-gerijem preko whatsapp-a (već smo stara raja iako smo se tek upoznali) i vidim da je fakat izvodivo. A šta nije moglo kod nas, samo kad se zainati? Od Olimpijade samo dobili nove dvorane, ulice, trolejbuse, sportska borilišta i, što je najvažnije, pokazali svijetu da smo najbolji kad smo zajedno.

Pošto je projekat višegodišnji, već vidim povećanje aerodroma, sanaciju željezničkih pruga, Talgo Bosna Express, ne samo to već i Hyperloop podzemni voz od Elona Muska da se linkujemo sa svjetskim prijestolnicama. Možemo i komšijama “tušnuti” projekat da im konačno ostvarimo toliko željeno povezivanje sa Tokijom.

Šalu na stranu, ovo je prava šansa, možda generacijska da nešto uradimo za budućnost zemlje. Ne samo naše već i okolnih. Djeca nam idu vani da bi tamo njihovi kvaliteti bili otkriveni i prepoznati. I to je naš apsurd: U današnjem internetom povezanom svijetu, mi krenuli u migracije, a možemo raditi od kuće i kod kuće. Ovo je prilika da se od ove države, a i regije napravi tehnološki hub. U tom kontekstu Formula E nije (samo) motosport već inovacijski poligon najvećih svjetskih igrača i najnovijih tehnologija. Upravo su nam one potrebne da, u nedostatku Energoinvestâ i drugih giganata svoga vremena, oblikuju nove generacije naših stručnjaka i proizvedu neke nove Blumove.

Među vozače Formule E spadaju Piquet, Prost, Senna, (svi jr), Villeneuve, Sato, Andretti, Brabham, Buemi, Di Grassi, Gasly, Heidfeld, Kobayashi, Katarina Legge i drugi. Zašto bi naša djeca tražila idole u reality emisijama, na estradi, a od sporta samo u fudbalu? Jesam li ja jedini maštao da me Nelson Piquet uči voziti Formulu 1? Ne vidim zašto naša djeca ne bi proslavila prezimena sa ovih prostora kao što su to radili Alihodžić, Paliković, Nađ i Kadić?

Ako se neko pita zašto bi to bilo važno, treba podsjetiti da je Fondacija Ayrton Senna samo tokom jedne godine pomogla dva miliona učenika u Brazilu, a obrazovala 60.000 učitelja, odnosno više nego svi pedagoški fakulteti u Brazilu zajedno. Šumaher je kao specijalni ambasador UNESCO-a donirao 1,5 miliona eura za projekte u Sarajevu, Senegalu i Peruu. Kako je samo bila važna njegova posjeta 1997. godine Bosni i Hercegovini. Ona je za nas, a vjerujemo i za njega vrednija od svih titula.

Timovi Formule E su Renault, Citroen, Audi, Jaguar, Andretti, te kineski NextEV, čiji je vozač bio inauguralni šampion Formule E. Za njih CNN kaže da su ozbiljna prijetnja Tesli jer su oborili rekord električnog auta na Nürburgringu za čitavih 17 sekundi. Zapravo su samo četiri auta ikada bila brža na Nordschleife stazi. Rukavica je bačena. Zato naredne godine u Formulu E ulaze BMW, Mercedes, Porsche, Nissan, Penske, ...

Zašto mislimo da mi ne možemo biti igrači na tom polju? Da li bi sada postojao Concept One da se Mate Rimac bojao izazova? Ili Igor Akrapovič koji proizvodi ispušne sisteme za 38 svjetskih šampionata, uključujući i Moto GP. Kad Prevent kaže „E sad nećeš nikako“, VW stane sa proizvodnjom.

Ovo je šansa da našim ljudima,… ma zaboravimo na nas, da našim novim generacijama skinemo komplekse inferiornosti i postavimo oklope superiornosti. Da od njih ne pravimo pomoćno osoblje niti samo programere, već kreativce i vizionare. Koliko su samo stručnjaka iz naših zemalja objeručke prihvatili svjetski univerziteti i kompanije tokom egzodusa devedesetih godina i kolika je rupa ostala iza njih. Ko će je popuniti ako se odliv nastavi?

Mnoge se strategije navode kao recept za Bosnu i Hercegovinu i okolne zemlje, ali je činjenica da samo ekonomsko-politička stabilnost može proizvesti i regionalnu stabilnost. To je izbor za buduće generacije i ne smijemo se povući radi njih. Upravo su ovakvi i slični projekti temelji takve vizije, pragovi neke nove pruge Brčko – Banovići, odnosno asfalt ekonomskog autoputa Bratstva i jedinstva.

Stoga, nakon svega gore navedenog konstatujem: Iako Formulu 1 ne dam nikom’, smatrajte me Formula E konvertitom!

formula e
KOMENTARI

KOMENTARI

Elon Musk
Gost

već vidim kako dinastija Izetbegović stvara tehnološki be-hub-ha

Leyton Orient FC
Gost
Sjajna ideja, medjutim vi i dalje briše te moje komentare o vizionari ove ideje gosp Samiru Cericu. Nedavno on želi dovesti kineske investitore i bh fudbal, sad formula E… trebate upoznati čovjeka prvo pa onda prihvatiti ideju. Šta god on dotakao u Londonu, kako on veli, pripalo a ne doživi si svjetlo dana. Cericu uhvati se income supporta, uzmi housing benefit I ne peri mozak ljudima. Da li admini ja trebam reci tvom direktoru, da sklanja istinu pa da sutra se pridružio vizionari u centru za zapošljavanje. Cericu, ne seri više, dobar ti PR a realizacija nikakva, sam to znaš… Čitaj više »
wpDiscuz