Sport Centar

Bećiragić za SC: Naši igrači, svaki put kad dođu na trening, trebaju poljubiti Vujoševića u ruku

Aziz Bekir je zvučno ime u Turskoj. Kao igrač je bio član šampionske generacije tadašnjeg Ulkera, u kojem je igrao sa asovima kao što su Ene i Erdenay, dubok trag ostavio i kao plejmejker u PTT Ankari (današnji Turk Telekom Ankara), a zatim izgradio respektabilnu trenersku karijeru u ovoj zemlji.

Bećiragić za SC: Naši igrači, svaki put kad dođu na trening, trebaju poljubiti Vujoševića u ruku
FOTO: Bećiragić: Sagradili bi mi spomenik kad bi Muratbey osigurao opstanak u Superligi

Aziz Bekir je zvučno ime u Turskoj. Kao igrač je bio član šampionske generacije tadašnjeg Ulkera, u kojem je igrao sa asovima kao što su Ene i Erdenay, dubok trag ostavio i kao plejmejker u PTT Ankari (današnji Turk Telekom Ankara), a zatim izgradio respektabilnu trenersku karijeru u ovoj zemlji.

Vodio je Darussafaku, Gaziantep, Konyaspor, Kepez i Pektim te godinama bio desna ruka Boše Tanjevića u stručnom štabu turske reprezentacije. Ogromno iskustvo, veliko ime i – skroman čovjek.

Aziz Bekir je, ustvari, Adis Bećiragić, član one sjajne košarkaške reprezentacije BiH s Markovićem, Firićem, Avdićem… Dakle, one of the finest, rekli bi Amerikanci, dio tima koji budi snažne emocije kod većine Bosanaca i Hercegovaca.

Krajem prošle godine preuzeo je člana turske Superlige, Muratbey iz Usaka. I zatekao paradoksalnu situaciju – bogat klub, a zakucan na dno tabele. Jedna pobjeda u 12 mečeva. Bećiragić je ekipu dosad vodio u šest utakmica, a ostvario tri pobjede, dovoljno da barem više ne budu zadnji, ali i da misija spašavanja superligaškog statusa ne djeluje kao nemoguća misija.

Pauzu u prvenstvu iskoristio je kako bi svoju ekipu doveo na pripreme u rodni grad, Sarajevo. Dogovorio je i prijateljske utakmice sa Sparsom i Bosnom Royal te iskoristio priliku da dobije uvid u trenutno stanje bh. košarke. Naravno, pratio je i reprezentaciju BiH, radovao se pobjedi nad Belgijom. Jutro nakon trijumfa Zmajeva – idealan tajming za kafu i razgovor sa našim cijenjenim stručnjakom.

Kako je uopšte došlo do toga da dovedete ekipu u Sarajevo?

„Najiskrenije, spojio sam ugodno s korisnim. Posjetio sam rodni grad, bio malo s majkom, prijateljima, a ujedno priuštio svojoj ekipi lijepo iskustvo. Mislim da su nam itekako dobro legle pripreme ovdje, kao i utakmice sa Sparsom i Bosnom“.

Kako su prošli ti mečevi?

„Sparse smo dobili, a od Bosne izgubili nekih dvadesetak razlike. Možda smo i mi krivi za poraz, suviše opušteno smo odigrali susret sa Bosnom. Ali, moram priznati i da je Bosna dobra ekipa. Generalno, dobro igraju košarku, i oni i Spars, lijepo to izgleda. Zapao mi je za oko i jedan mladi plejmejker Bosne, mogao bi se razviti u kvalitetnog igrača“.

Koliko se informišete o stanju u bivšem klubu, u kojem ste počeli prve košarkaške korake?

„Pa, znam otprilike šta se dešava. Znam da pokušavaju spasiti klub i želim pomoći koliko mogu. Mislim da tu može i biti rješenje – da svako pomogne koliko može. Evo, samo pogledaj, kada bi svako od nas kojem je Bosna nešto dala, a ima nas mnogo, dao godišnje samo po hiljadu KM, klub bi izašao na zelenu granu. Međutim, u Bosni je problem što je samo pet ljudi spremno dati taj novac. Ali, ako bismo se svi uključili, to bi onda već bilo nešto. A što da ne? Nije to ništa nerealno. Sitnica za većinu nas stotinu kojima je Bosna sve dala“.

To bi onda mogao biti spas i za većinu ostalih bh. klubova sa tradicijom, a koji kubure sa dugovima…

„Ma, treba postojati država, da se razumijemo. Kad bi država bila kako treba, kad bi napredovala ekonomski, bilo bi i dobro i klubovima i sportistima. Bez para nema vrhunskog sporta, to je opšte poznato, a kod nas nema para. Ne bih imao ništa protiv ni da se region ujedini, barem ekonomski, pa da svi zajedno imaju korist“.

Stara priča, ima talenta, nema para…

„Pa, to je tako. Mi smo puno talentovaniji od, recimo, Turaka. Puno smo i ozbiljniji od svijeta, generalno. Koliko god to nama zvučalo čudno. Spremni smo raditi, odricati se… Ali, džaba ako nema novca“.

Bećiragić: Bosni svi trebamo pomoći, a ne samo pet ljudi

U Turskoj zato ima novca, košarkaška liga je jedna od najjačih u Evropi…

„Mislim i da je najjača u ovom trenutku. Ne kažem to samo ja, već i jedan Željko Obradović i mnogi drugi poznati treneri. Nije kao u Španiji, gdje se izdvojiti pet ekipa. Ovdje i moja ekipa, koja je sad pri dnu tabele, može pobijediti, recimo, Besiktas. Puno je veća konkurencija“.

A kakva je ekipa Muratbey Usak?

„Gledano individulano, imam igrače sa sjajnim fizičkim predispozicijama. Međutim, kao ekipa to i dalje nije kako treba. Nema mozga u igri. Sad smo doveli pravog igrača, CJ Watsona. Bio je ozbiljan košarkaš i u NBA okvirima, zarađivao godišnje pet miliona dolara i odmah se vidi da je klasa. On je već mozak. Vjerujem da ćemo sa njim biti mnogo bolji i izboriti opstanak.“

Skup igrač, ali novac očito nije problem u Usaku?

„Nije. Ovo je bogat klub. Sem toga, Usak je grad od 200.000 stanovnika, odnosno gradić za turske prilike. Ali, cijelo mjesto živi za košarkaške utakmice, Muratbey je jedini njihov prvoligaški klub. Veoma su me dobro primili, oduševljeni su rezultatima. I ne samo oni. Čak mi je i jedan David Blatt, danas trener Darussafake, prišao i rekao: Pa, napravio si čudo od ove ekipe. Kada bismo osigurali opstanak, imam osjećaj da bi mi podigli spomenik. Ali, moram priznati i da su spremni da mi obezbijede sve moguće uslove, moje je samo da kažem šta tačno želim“.

Nenad Marković, bivši saigrač iz reprezentacije, trener je Gaziantepa, konkurenta u toj borbi za opstanak. Čujete li se?

„Redovno. Odnosno, možda malo manje kako smo postali konkurenti (smijeh). Nenin klub je trenutno zadnji, ali imaju dobar raspored, mogli bi sve okrenuti u narednih nekoliko kola. Također, njegov klub je isto bogat, veoma im je stalo da opstanu“.

Kad smo već kod reprezentacije, kako komentarišete sjajnu atmosferu sinoć u Skenderiji?

„Ma, to su emocije. Vratim se u prošlost, naravno. Sjećam se kako je mene nosila ta atmosfera. Pa, ja sam protiv Hrvatske zakucao s dvije ruke u Skenderiji. A nikad prije toga nisam zakucavao! Hej! Nosi te publika, adrenalin…“

Bećiragić u razgovoru sa našim urednikom

Komentar na igru Zmajeva?

„Dobro je. Dobro je što smo pobijedili. Belgija nije loša ekipa, posebno mi se svidio šuter, Serron. A mi smo ih pobijedili, i to najviše zahvaljujući treneru, Duško Vujošević je uradio najveći dio posla. Ovo je njegov uspjeh.“

A igrači…?

„Iskreno, mislio da sam da je utakmica izgubljena. Ovo se jedino, barem u onom trenutku kad smo gubili, moglo dobiti samo na onaj način – da neko izmisli poene kao što je to uradio Gordić. Ali, da se razumijemo, nemamo mi neku sjajnu ekipu i zato kažem da je ovo najviše uspjeh trenera. Uostalom, trener je šef orkestra, ako on zakaže, džaba sve ostalo igračima. A ovdje se još vidi Duletova ruka. Naši igrači, svaki put kad dođu na trening, trebaju Vujoševića poljubiti u ruku – eto kakav je posao napravio“.

Džanan Musa je jedan od najvećih talenata Evrope, ocjena njegovog nastupa?

„Musa je talenat, neosporno. Ali, ima tu još dosta posla. Ne treba stvarati iluziju i ne trebamo ga veličati više nego što zasluži. On sada ima otvoren račun u svakoj ekipi u kojoj igra, ima pravo nekad i na promašaj, ali postavlja se pitanje šta će se desiti kad dođe u ekipu sa još pet vrhunskih igrača. Tada neće imati pravo na grešku, morat će pogoditi šut kako ne bi otišao na klupu. Stoga mora, za početak, popraviti procenat šuta“.

Ipak, imamo se čemu nadati u kvalifikacijama. Drugi krug smo skoro osigurali, a tamo nas ne čekaju nepremostive prepreke. Visoke možda, ali ne i nepremostive?

„Igrat ćemo sa Finskom, a dobro znamo kako smo sa njima prošli. Međutim, naravno da ima razloga za optimizam. Prije svega, znam da se ponavljam, ali moram reći zbog – trenera. Duško Vujošević je najveća snaga ove reprezentacije.“

Turska je doživjela iznenađujući poraz od Švedske…

„Naš Vedran Bosnić je selektor Švedske, radi pravi posao. Svaka mu čast. Mislim da je ogroman trenerski potencijal, vjerujem da je pred njim vrhunska karijera. Turska? Pokušali su se vratiti, bili na dobrom putu u ovoj utakmici, ali zadnji napad su mogli odigrati i malo bolje. Ipak, to ne umanjuje uspjeh Švedske. Čestitke njima i Bosniću“.

Za kraj, kada nam opet dolazite u Sarajevo?

„Dugo nisam bio, ali vjerujem da neću praviti tako veliku pauzu. Ponovo bih doveo ekipu ovdje na pripreme. Što da ne? Pokušat ću još neka poznanstva iskoristiti kako bi i druge evropske ekipe dolazile ovdje, igrale sa Sparsom, Bosnom, možda i njihovi treneri zatim vidjeli nekog našeg igrača kojeg bi kasnije doveli u svoju ekipu. Otvaraju se mogućnosti. Uglavnom, vidjet ćemo. Bože zdravlja“.

adis beciragicaziz bekirdusko vujosevicdzanan musakosarkaska reprezentacija bihmuratbey usak
KOMENTARI

KOMENTARI