Sport Centar

Au revoir, Mister! Srce je možda stalo jer si ga imao i previše

Rijetko šta može čovjeka pogoditi kao smrt nekoga koga nikad nije vidio, a cijeli svijet zna o kome je riječ. Dogodi se iznenada, i nema više nečijeg uzora, nekog čijim si se potezima čudio. A, zaista jesam!

Au revoir, Mister! Srce je možda stalo jer si ga imao i previše

I ne samo ja! Bio je uzor svim dječacima koji se nalaze u problemima, istim onim koje je prolivenim znojem neutralizovao.

Cheick Tiote, ratnik na terenu, osoba koja će ostati upamćena po djelima i van njega, napustio nas je zaista prerano. Suze na TV ekranima, prilikom pomena na njegovu porodicu, su djelimično pokazale koliko srce je imao, no to je tek nijansa onoga što je učinio. Devetero braće i sestara su izgubili glavni oslonac u životu, osobu koja uspije nešto, pa se za nju iskoristi teza “jedan u milion”.

Napustio nas je prerano, a za svojih 30 godina ostavio je mnogo traga. Fudbal je zavolio igrajući u neljudskim uvjetima na šljaci Yamoussoukra, a svijet je šokirala još jedna izjava koja je izazvala oči natopljene suzama. “Da, prve kopačke sam dobio kao već formiran fudbaler, kada su ljudi iz Belgije vidjeli što znam”, rekao je Tiote engleskim novinarima i ostavio ih u čudu da se zapitaju da li tako nešto zaista postoji.

Kao tinejdžer je preselio u Evropu, Belgija je bila njegovo utočište. Po onoj staroj dobroj ruti, talenat prikazan u zemljama Beneluxa mu je čekirao vizu za Otok. Newcastle je bio njegov dom!

Na Tyneu je proveo sedam godina, ostavio dubok trag, a tamo će ga se svi sjećati po dvije stvari. Uvijek je ostavljao posljednji atom snage i tako postao miljenik publike na St. James Parku. Druga, svakako onaj pogodak u jednom od najvećih preokreta koje je svijet fudbala ikad vidio, kada je Arsenal na svojoj koži osjetio raskošan dijapazon mogućnosti fudbalera iz Obale Slonovače.

Na sjeveru Engleske je ostao dugo. Sedam sezona je nosio crno-bijeli dres, a onda je, početkom ove godine, odlučio krenuti putem Marka Pola, za Kinu. Tamo nije otkrio ništa kao venecijanski istraživač, već je pokušao nešto novo u svom životu. Mnogi su ga kritikovali da je isključivo zbog novca krenuo put Kine, ali ga život nikada nije mazio, pa je gnjev fudbalskih fanatika minoriziran u odnosu na onaj koji su izazvale neke njegove kolege koji su krenuli istim putem.

Epizoda na Istoku nije trajala dugo. Ne zato što mu se nije svidjelo, već zato što ga je Svevišnji uzeo sebi i odlučio ga poslati na neko bolje mjesto. Svojim djelima je zaslužio poštovanje, a tragovi rada i velikog srca će pomoći generacijama i generacijama mladih kako ne bi preživjeli sve ono što je Cheick morao. Bio je jedinstven i količina tuge nakon smrti govori o tome koliki je gubitak njegov odlazak.

Na kraju, srce je posustalo. Možda i zbog toga što ga je imao i previše!

cheick tiotenewcastle
KOMENTARI

KOMENTARI